Prvi hrvatski književni časopis Danica ilirska počeo je izlaziti na današnji dan, 10. siječnja 1835. godine kao tjedni prilog Novina horvatskih u Zagrebu sa sloganom „Narod bez narodnosti je telo bez kosti“.

Mladi inženjer elektrotehnike iz Posušja, Bosne i Hercegovine, Bruno Penava koji danas radi u Zagrebu, bavi se i građanskim aktivizmom i zagovaranjem.

"Koliko lijep postaje život vidiš tek kada ostaneš sam sa sobom i mislima se preneseš u neki bolji svijet. Svijet u kojemu se drugi još poštuje i drži do svoje riječi", poručio je vjeroučitelj Mario Žuvela.

"Pred nama je tjedan u kojemu se učenici i studenti vraćaju u klupe. Ovo je pismo koje je ravnatelj jedne škole u Singapuru napisao roditeljima čija djeca pohađaju njegovu školu", piše p. Stjepan Ivan Horvat, svećenik i redovnik Družbe Misionara Krvi Kristove na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Svjetski dan smijeha utemeljio je liječnik Madan Kataria, 1998. godine kao pozitivni pokret za mir u svijetu i izgradnju globalne svijesti o bratstvu i prijateljstvu kroz smijeh. Time je ukazao na mnoge psihofizičke i druge dobrobiti koje smijeh pruža ljudima: smijeh ih zbližava, oraspoložuje, oplemenjuje i oslobađa psihičke napetosti, briga, umora, a učinkovito djeluje pri liječenju nekih oboljenja. Zbog tih i drugih blagotvornih učinaka na čovjeka, pokret je oduševljeno prihvaćen od svih naroda svijeta, a Svjetski dan smijeha obilježava se 10. siječnja svake godine.

Prema ideji remetskog župnika o. Antonija Marija Čirka, stripovi se redovito objavljuju na mrežnim stranicama "Župa Remete". Svetište Majke Božje Remetske, zagovornice Hrvatske, nalazi se na sjevernom dijelu Zagreba, na padinama šumovite Medvednice. Na ulaznim vratima svetišta stoji uklesano u kamenu: Zdanje ovo podigla je marijanska pobožnost.

Na blagdan Krštenja Gospodinova, u nedjelju 9. siječnja, požeški biskup Antun Škvorčević u svetištu Gospe Voćinske predvodio je euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio peto dijete iz dviju obitelji, Nikol iz obitelji Srećka i Ane-Marie Jozić te Matiasa iz obitelji Emanuela i Jozefine Marinović.

»Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života« (Rim 6, 3-4).

Isus je stao u red da se krsti, oprao je noge učenicima, dao se raspeti na križu za nas. Isus je posvetio sve vode, sve križeve, oprao je sve noge i sve grijehe. Što još treba učiniti za nas da shvatimo da nas voli toliko da smo mu vrijedni da On prihvati sva poniženja i muku da bi čuo od nas da i mi volimo njega?

Bezbožnost ne znači biti ateist, to je svakodnevno djelovanje bez Boga. Pogledaj postoje li takve situacije kada donosiš odluke bez Boga. Postoje li takvi izbori i zavrzlame u koje nisi pozvao Boga, a kažeš da si pobožan.