Koliko božanskog života zaista želite? Želimo li istinsko spasenje koje nam nudi Krist ili se natječemo tko će biti moralno savršeniji ili tko će bolje pratiti pravila? Jesmo li spremni na raj ili samo činimo što je potrebno da izbjegnemo pakao?
Profesor teologije na Benediktinskom fakultetu u američkom Kansasu dr. Andrew Swafford, u videu YouTube kanala Ascension Presents, pojašnjava četiri razloga zašto je Bog postao čovjekom i pita se jesmo li mi kao ljudi spremni razumjeti i prihvatiti božansku ljubav u cijelosti:
Da nas pomiri s Bogom
Ono što često ponavljamo jest da je Isus podnio kaznu koju nije zaslužio kako bismo mi dobili ono što ne zaslužujemo. Međutim, to je prilično umanjena verzija onoga što to zaista znači da nas je Isus pomirio, združio s Bogom.
Da nam pokaže Božju ljubav
Vjerujemo li zaista da nas Bog voli na onaj način na koji on to čini. Mislim da je čovjeku vrlo teško istinski u to vjerovati. Vjerovati da Stvoritelj svemira toliko duboko, toliko jako mari o ovoj mrljici materije što je čovjek.
Da nam bude primjer svetosti
Kao što je sv. Ivan Pavao II. govorio, Isus Krist je odgovor na pitanje ljudskoga života. Smisao života je u ljubavi, o sebedarju, Isus sebe daje u potpunosti na križu Oca. O križu treba misliti kao o daru ljubavi. Kada razmišljate o križu kao trojstvenom trenutku, kao daru uzvišenoga Ja, ali i kao ljudski poziv.
Da nas učini dionicima u božanskoj prirodi
Često govorimo o vječnom životu i čini mi se da kada razmišljamo o tome razmišljamo kao o dugom vremenu, kao o nečemu što jednostavno traje vječno. Međutim, to nije vremenska odrednica. Evanđelje pod vječnim životom smatra udio u istinskom životu Boga, udio u božanskom. Što ta četiri razloga zapravo predstavljaju? Zašto je Bog postao čovjekom?
Kada zaista prihvatimo Božju ljubav, tada možemo prihvatiti i božanski život.
Bog je postao čovjekom da bismo mogli sudjelovati u njegovu životu kao njegovi sinovi i kćeri. Pretpostavio je našu čovječnost da bi mogao uliti u nas svoje božanstvo. Spasenje koje nam je time zajamčeno puno je više od oprosta grijeha. Kao ljudi svi smo mi ranjeni svojim grijesima i svojim životnim pričama. Spasenje nije samo u oprostu onoga što je učinjeno, već u ispunjenju rana koje su ostale nakon grijeha božanskim životom. Spasenje je u ozdravljenju i preobraženju. Ono nije ni samo o budućnosti, nije samo o tome kako da dospijemo u raj, ono se događa upravo sada. Upravo sada imamo udio i u Kristovoj smrti i u njegovom uskrslom životu. Prijatelji, upravo zato možemo se, poput sv. Pavla zapitati: Smrti, gdje ti je žalac?
Razlika između kršćana i druge braće je što smo mi već umrli u Kristu po našem krštenju i već sada dijelimo veličanstvenu stvarnost njegova uskrsla života. Spasenje je dar božanskoga i dar bezuvjetne ljubavi. Ne zato što smo moralno savršeni, ne zato što savršeno poštujemo pravila. I pitanje nije: Što je najmanje što moram učiniti da izbjegnem pakao?
Pitanje je: Koliko božanskoga života zaista vi želite? Jer Bog nam želi dati cijeloga sebe. Čini to u utjelovljenju, čini to na križu i čini to u Euharistiji.
Novo stvorenje je upravo ovdje pred nama. Gospodin nas susreće u sadašnjosti i to mjesto susreta jest mjesto gdje se vrijeme i vječnost susreću. Ako želite dublje shvatiti o čemu se zapravo radi u kršćanstvu, što je veličanstvena nebeska stvarnost razmišljajte u kontekstu kretanja iz Staroga u Novi Zavjet, kretanja iz staroga u novo, iz prirode do milosrđa – iz smrti u život.
Ako zaista želite shvatiti koliko nas Bog voli promislite o činjenici da su se Nebesa spustila na zemlju za nas, da bi kroz Krista pomirila raj i zemlju.