Tko može spasiti civilizaciju? Postoji samo jedna osoba koja u konačnici to može učiniti: Bog, koji nam se darovao u utjelovljenju i nastavlja to činiti u Euharistiji. On je odgovor i lijek za svaki problem s kojim se društvo i čovjek suočavaju.

Kirurg koji liječi bolesnika nastoji na sve načine ublažiti bol, a bolesnik koji pati nalazi olakšanje u pomisli da će, iako ga boli, biti izliječen. Znajući to, on trpi sa strpljenjem. Čistilište je čudesan splet ljubavi između Boga i duše, a u tom činu ljubavi nema mjesta ni za što grubo i nemilosrdno.

Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe. Naši životi povezani su jedan s drugim, kroz nebrojene interakcije međusobno su povezani. Nitko ne živi sam. Nitko ne griješi sam. Nitko se ne spašava sam.

"Moje iskustvo kao svećenika govori mi da Bog i onda kada čovjek tvrdokorno odbija pomoć i oproštenje, da nikada ne odustaje od čovjeka, sve do zadnjega izdisaja. Zbog toga za nijednoga čovjeka ne smijemo donositi svoje sudove o nečijem spasenju", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.

„Kad bi Bog bio živ i kad bi bio ljubav, ne bi dozvolio da djeca umiru“ - koliko smo samo puta čuli tu rečenicu! Gdje je Bog kada djeca umiru?

"Pozvani smo kopirati Isusa Krista u načinu života kako bi klice Božjeg kraljevstva bile prisutne već na zemlji i kako naša baština ne bi bila prolazna sfera nagomilavanja ispraznih stvari nego kako bi nam prolazne stvari postale sluga našem kršćanskom pozivu", piše Sandra Čukelj za portal Duhovnost.net.

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije na službi župnika Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud na svojoj je web stranici objavio tumačenje čitanja 2. nedjelje došašća koja nas pozivaju da Božje spasenje koje nam osigurano Kristovom pobjedom nad smrću, živimo danas ne čekajući neka bolja vremena.

"Jesi li spašen?" To je pitanje koje se često čuje od dobronamjernih kršćana koji žele pomoći drugima da upoznaju Isusa Krista. Kao katolici čija je vjera usredotočena na Njega, možemo cijeniti njihove dobre namjere i diviti se njihovoj spremnosti da razgovaraju o Bogu. Unatoč tome, možda imamo problema s razumijevanjem o čemu se zapravo radi u njihovom pitanju. Na što točno ljudi misle kad govore o tome da su već "spašeni"?

Isusovo utjelovljenje ima razlog i svrhu: podići sve stvoreno - materiju, vrijeme, duh, doista čitav kozmos - i sve to staviti u pravi odnos s Bogom. Ali to se iskupljenje događa u suradnji sa i unutar stvorenog poretka. Stavljanje Boga i stvaranja u konkurenciju prikazuje pogled na Utjelovljenje da je jedina značajna doktrina Isusova božanstvenost, da njegova čovječnost može biti odbačena, u najboljem slučaju, a u najgorem slučaju uništena je i preplavljena Božjom prisutnošću. Ipak, upravo u Isusovom spasiteljskom djelu Bog pokazuje da ne želi zaobići svoje stvorenje.

Dok je putovao prema Jeruzalemu da umre za nas, netko je pitao Isusa: "Gospodine, hoće li biti malo onih koji su spašeni?" Odgovorio je: „Nastojte ući kroz uska vrata; jer mnogi, kažem vam, tražit će ulazak i neće moći “(Lk 13, 23-24). Što vrata označavaju? Zašto to mnogi ne mogu proći? Tko ulazi?