Ova priča, koju je podijelio obiteljski prijatelj, svjedočanstvo je o snazi ​​molitve, zagovoru Blažene Djevice Marije i Isusovom obećanju da će biti s nama u našim posljednjim trenucima. To je podsjetnik da čak ni pred licem smrti nismo sami i da nam naša vjera može donijeti utjehu i sigurnost vječnog života.

Nadamo se da smo do ovog trenutka počeli shvaćati da je ovo blagoslovljeno korizmeno vrijeme puno više od nejedenja mesa petkom ili izbacivanja slatkiša iz naše prehrane. Korizma je doba koje nam Crkva pruža kao duhovnu obuku, posebno kako bismo razvili duhovnu snagu za rast u junačkoj kreposti.

"Život se zadobiva razdajući ga i gubeći. Tek tako život ima priliku za ishod u kojem je moguć obilan urod", poručuje fra Velimir Bavrka.

Kad nas naši grijesi optužuju, bacimo se u otvorene Kristove rane.

Tko može spasiti civilizaciju? Postoji samo jedna osoba koja u konačnici to može učiniti: Bog, koji nam se darovao u utjelovljenju i nastavlja to činiti u Euharistiji. On je odgovor i lijek za svaki problem s kojim se društvo i čovjek suočavaju.

Kirurg koji liječi bolesnika nastoji na sve načine ublažiti bol, a bolesnik koji pati nalazi olakšanje u pomisli da će, iako ga boli, biti izliječen. Znajući to, on trpi sa strpljenjem. Čistilište je čudesan splet ljubavi između Boga i duše, a u tom činu ljubavi nema mjesta ni za što grubo i nemilosrdno.

Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe. Naši životi povezani su jedan s drugim, kroz nebrojene interakcije međusobno su povezani. Nitko ne živi sam. Nitko ne griješi sam. Nitko se ne spašava sam.

"Moje iskustvo kao svećenika govori mi da Bog i onda kada čovjek tvrdokorno odbija pomoć i oproštenje, da nikada ne odustaje od čovjeka, sve do zadnjega izdisaja. Zbog toga za nijednoga čovjeka ne smijemo donositi svoje sudove o nečijem spasenju", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.

„Kad bi Bog bio živ i kad bi bio ljubav, ne bi dozvolio da djeca umiru“ - koliko smo samo puta čuli tu rečenicu! Gdje je Bog kada djeca umiru?

"Pozvani smo kopirati Isusa Krista u načinu života kako bi klice Božjeg kraljevstva bile prisutne već na zemlji i kako naša baština ne bi bila prolazna sfera nagomilavanja ispraznih stvari nego kako bi nam prolazne stvari postale sluga našem kršćanskom pozivu", piše Sandra Čukelj za portal Duhovnost.net.