Kad živiš kao vječno biće, tvoj Bog nije zdravlje, nije novac, ugled, moć, tvoj Bog je Bog života, ovog sadašnjeg i onog vječnog i zato si spreman čvrsto stajati u nevoljama i kušnjama života i u isto vrijeme kretati se prema nebu, gledajući uvijek u vječnost te znajući da te Bog života pokreće i kada ti je najteže.

Od tada sam shvatio da ne mogu u svoje ruke uzeti više nego što mogu nositi. Čemu prevrtati po mislima brige za probleme za koje ne mogu ponuditi rješenja? Čemu se okupirati nečim što se dogodilo u prošlosti kada je to već prošlo svršeno vrijeme? Čemu se zabrinjavati za neizvjesnost budućnosti kada ni sam ne znam hoće li doći i kakva će zapravo biti?

Ne samo da Bog nije imao početak, On neće imati ni kraja, jer Bog je vječan. Svima nam je teško razumjeti ovo, jer je Božja priroda daleko iznad svega s čime se možemo povezati: On je izvan prostora i vremena. Sama priroda Boga je postojanje. Bog ima i druge atribute, od kojih se mnoge mogu zaključiti razmišljanjem: Bog je vječan, nepromjenjiv, sveznajući i svemoguć.

"Tko dopusti Božjoj svjetlosti da ga vodi, neizbježno će se morati suočiti sa noćima, s neistinom Heroda, odnosno s vlastitim i tuđim egoizmom, da bi stigao s milošću te iste svjetlosti pred istinskim, poniznim i malim kraljem. Mudraci su nam svjedoci kako je moguće doći tamo, čak i ako to košta mnogo živaca i strpljenja. Jednom kada sretnemo ovo dijete, moći ćemo dati sve svoje darove i cijelu našu osobu za istinu. Život se više neće vratiti u prijašnje stanje, jer će poći drugim smjerom, stazom koja više ne vodi prema egoističnom Herodu", piše fra Mario Berišić, mladi franjevac kapucin iz zagrebačke Dubrave na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Roditi se od Boga znači uzeti sve od njega, biti ovisan od Boga. Svijet nam govori nešto drugo. Kome vjeruješ? Budući da je Bog od samoga početka i prije toga početka i mi vjerujemo u to, sve ovisi o njemu. Ukoliko želiš proći kroz život s moći, nemoj tu moć tražiti gdje god, a sigurno ne u sebi, nego samo u Bogu. Ako nemamo vjere, nismo se rodili od Boga. Bez obzira koliko nas ovdje ima, ako se nismo rodili od Boga sva naša religijska praksa i običaji jednostavno nemaju smisla. Rodimo se od Boga! Tada u nama neće više biti tuge i besmisla. Ja ću pokušati, hoćeš li i ti?", poručuje p. Arek Krasicki.

"Kako je voditi mene kroz život pokazujući mi ljepotu stvorenoga, a ja se izgubim u traženju sebe, pokušaju da budem barem malo bolji od drugih?"

Koliko božanskog života zaista želite? Želimo li istinsko spasenje koje nam nudi Krist ili se natječemo tko će biti moralno savršeniji ili tko će bolje pratiti pravila? Jesmo li spremni na raj ili samo činimo što je potrebno da izbjegnemo pakao?

"U vremenima katastrofa ne tražim Boga koji se kao srditi redatelj skriva iza bine ovoga svijeta, nego ga prihvaćam kao izvor snage, koja djeluje u onima koji u takvim situacijama pokazuju solidarnu i samožrtvujuću ljubav – da, i u onima koji za to nemaju nikakvih 'religioznih motiva'. Bog je ponizna i diskretna ljubav", napisao je među ostalim Tomáš Halík, profesor sociologije na Karlovu Sveučilištu u Pragu, predsjednik je Češke kršćanske Akademije i župnik studentske župe u Pragu, u tekstu "Kršćanstvo u vremenima bolesti".

Mnoge osobine koje pripisujemo ženama, poput osjećajnosti, pronicljivosti i nježnosti ponekad smatramo karakteristikama koje prikazuju slabosti, međutim ako ih promatramo kao Božje darove razumijemo da upravo te osobine osnažuju žene, ali i obogaćuju društvo u cjelini.

"Je li se Isus smatrao Bogom? Jesu li ga apostoli smatrali Bogom? Tko je i kada u povijesti Crkve počeo u Isusa gledati Boga?" promišlja Poljak Miroslav Rucki, čiji je isječak iz djela "Ljubite jedni druge", preveden na portalu "Božje milosrđe". Tekst prenosimo u cijelosti.