Za svoju brojnu obitelj, u kojoj je molitva bila na prvom mjestu, s. Samuela je rekla da je bila „vrlo jednostavna“. „Roditelji su bili skromni, mali, jednostavni ljudi, ali puni ljubavi“, dodala je.

Ustvrdila je da su u obitelji dobili ono „što se ne može ničim platiti“, tj. brižnost, ljubav i služenje. „Svi smo jedni drugima pomagali, naučili smo dijeliti, naučili smo izobilovati, kako sveti Pavao kaže nekad i oskudijevati, ali osjećali smo se odgovorni jedni za druge“, pojasnila je.

S. Samuela se posebno osvrnula na svećenički poziv svoga 13 godina starijeg brata. Kada je otišao u sjemenište, ona je to doživjela „kao nešto vrlo lijepo“.

Ono što ju je možda potaknulo na promišljanje o duhovnom životu i pozivu bio je prizor brata koji bi, kad bi došao kući, ušao u sobu i molio na koljenima.

Meni je to bilo onako prekrasno, jao, kako lijepo moli i ja bih isto tako htjela moliti i duhovni poziv sam osjetila u ranim godinama i on je rastao polako u meni i negdje nakon osmog razreda sam odlučila otići u družbu Marijinih sestara.

100. obljetnica samostalnosti Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice / Foto: TU Đakovačko-osječke nadbiskupije

O tome kako je izbor pao na družbu Marijinih sestara, a ne na neku drugu, rekla je: „Kao što nisam dvojila o pozivu. Znači, uvijek mi je bilo jasno da ću biti časna sestra. Nisam imala u tome poteškoća u odlučivanju“.

Tako isto u izboru, mislim da to nije bio moj izbor, da je jednostavno Gospa mene pronašla, preko jedne sestre koja je nama bliska rodice, koja je došla mom bratu na mladu misu i povezana sam bila s njom i preko nje sam upoznala i čudotvornu medaljicu.

Njezino ponašanje i držanje ju je, kako kaže, oduševilo:

Ja idem u ove sestre.

O Marijinim sestara kao novoj družbi koju je u 19. stoljeću utemeljila službenica Božja Leopoldina Brandis s. Samuela je pojasnila:

Svaka redovnička zajednica je neprocjenjivi dar Duha Svetog Crkvi. To je Božji odgovor na konkretne potrebe određenog vremena jer Bog u svojoj ljubavi želi da se svi ljudi spase i divno je što je pozvao našu družbu u život kako bi očitovao svoje milosrđe prema patnicima i siromasima.

Prvi redovnički zavjeti s. Bobane Marije Vidljinović / Foto: Saša Ćetković

S. Leopoldina Brandis rođena je 1815. kao najstarija od šestero djece u vjerničkoj grofovskoj obitelji u Grazu te je na krštenju dobila ime Marija Josipa. S 22 godine ušla je u Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog, a zavjete je položila 1840. u Münchenu.

Prihvatila je služenje u gradskoj bolnici.

Međutim, još tijekom novicijata shvatila je da družba u koju je ušla nema izvorno pravilo svetog Vinka te je pokušala na sve načine doći do njega. Tako je otputovala 1850. te u matičnu kuću sestara svetog Vinka, kćeri kršćanske ljubavi u Pariz gdje je provela devet mjeseci proučavajući pravila i duh svetog Vinka prevodeći ih na njemački jezik.

Zatim se vratila u Graz kao kći kršćanske ljubavi te je službeno pripojila provinciju Graz kući matici u Pariz. S. Leopoldina imenovana je prvom poglavaricom vizitatoricom novoosnovane austrougarske provincije te se pod njezinim vodstvom provincija brzo napreduje i širi se po cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Sestre na hrvatsko tlo dolaze zajedno s kćerima kršćanske ljubavi – u Osijek 1881., a u Rijeku nekoliko godina ranije.

Lazaristi su se zauzeli da sestre postanu samostalna družba te su taj status dobile 1926. godine. Oni su sestrama posudili i novce da isplate Pejačevićev dvorac.

Govoreći o povezanosti čudotvorne medaljice s družbom, s. Samuela je objasnila da je Majka Božja, osim želje za širenjem čudotvorne medaljice, rekla da će nastati jedna nova družba. S. Samuela je poručila da Marijine sestre u tome prepoznaju svoju družbu dodajući „vidimo da je Gospa već tada nas imala negdje u planu“. 

Prvi redovnički zavjeti s. Bobane Marije Vidljinović / Foto: Saša Ćetković

Marijine sestre, kako je rekla, imaju poslanje širiti dogmu o Bezgrešnom Začeću.

Sestre su desetljećima radile kao medicinske sestre, katehistice i suradnice u pastoralu. Osim toga, imale su dječje vrtiće u Zagrebu i Dubrovniku, a sada rade u bolnicama, školama i svećeničkim domovima. Nekad su sestre radile i dugi niz godina u židovskom domu u Zagrebu.

 Majčinskom ljubavlju želimo prenositi evanđelje svima koje susretnemo.

Djevojčice sa svojim majkama i sestrama u Beninu / Foto: Privatni arhiv

S. Samuela je istaknula da im je prioritet raditi s djecom i mladima dodajući „na taj način želimo surađivati u tom stvaranju novog naraštaja na kojem svijet ostaje, da njima u srce upišemo Evanđelje Kristovo, da im pomognemo da nađu svoj identitet“.

Sestre mladima žele pomoći da „pronađu odgovore na svoja mladenačka pitanja“. Spomenula je i digitalni svijet u kojem se mladi gube te uopće ne žive u stvarnosti.

Marijine sestre stoga im nastoje pomoći da

pronađu mjesto gdje će moći reći svoje poteškoće, probleme i pronaći se, naći neki smisao života i svoje neko poslanje u svijetu, da ga prepoznaju i da idu tim putem.

Cijelu emisiju „Od Krista pozvani“ poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.