Iako danas posjeduje atelje, Drago je svoje slikarske vještine vježbao na zidovima obiteljske kuće. Bilo je to u doba rata, od starijeg brata bi posudio boje i oslikavao sve što mu je došlo pod ruku – od zidova do flaša.

Oslikao sam cijelu kuću.

„Atelje slikarstva i duše“, kako ga je sam nazvao, Dragin je bijeg od trauma. Od ratnih dana do gubitka najmlađeg sina, ovaj se slikar i branitelj naučio preusmjeravati emocije na platno. Dok slika, priznaje, u radosti je. I ta se radost širi do svakog naručitelja Draginih umjetničkih djela. Posebno mjesto u Draginom ateljeu zauzimaju sakralni motivi, koji su se našli i na zidovima nekih crkava i samostana.

Uz Boga, slikarstvo mi se pokazalo kao jedini izlaz iz trauma – nikakve birtije ni poroci.

Iako nije pohađao umjetničku akademiju, njegova djela odišu posebnim sjajem i radošću. Možda tajna leži upravo u njegovoj pripremi: prije nego što uzme kist i platno, sklopi ruke u molitvi.

Drago, kako se da zaključiti, nije samo slikar poznat u svom Davoru i okolici. Slike su mu pronašle put do šire publike putem interneta, ne samo zbog ljepote nego i zbog poruka koje nose. Drago na mrežama često dijeli ohrabrujuće misli, ali i bolna životna iskustva. Među njima je najteži gubitak najmlađeg sina, 16-godišnjeg Vinka.

Dok smo oživljavali sina, supruga je uzela svijeću i molila.

Smrt djeteta najgora je stvar koja se jednom roditelju može dogoditi, ali uz budnu vjeru i ustrajnu molitvu krunice prihvatio je da je život dar od Gospodina, te da nema smisla suditi samom Bogu. Objasnio je da bez suprugine snage i bodrenja u tom prihvaćanju nikad ne bi uspio.

„Vjerujem da ju je dotaknuo Duh Sveti jer je nikada nisam vidio da plače.“

„Psihoterapeut na internetu“

U Draginoj se priči prepoznaje svaki roditelj čije je dijete na nebu. Često mu se javljaju oni koje je njegovo svjedočanstvo dotaknulo i ohrabrilo te im pomoglo da pronađu mir i postupno prihvate bol zbog gubitka djeteta.

Jedna mu je gospođa povjerila da je 30 godina oplakivala sina, sve dok nije naišla na njegov profil. Ondje je pronašla razumijevanje i podršku koji su joj pomogli da napokon pronađe mir u srcu.

Vratili ste nam sina u dom. Hvala vam!

Samo dvije godine prije Vinkove smrti, Drago je dobio naizgled neobičnu i zahtjevnu narudžbu za sliku. Roditelji koji su izgubili sina poželjeli su, na godišnjicu njegove smrti, imati njegov portret naslikan. Budući da je dječak preminuo nedugo nakon što je fotografija koju su mu ustupili nastala, pitali su se je li primjereno zatražiti takvu sliku.

Drago je, nakon molitve i promišljanja, odlučio prihvatiti njihov zahtjev i naslikati dječakov portret. Slika je pronašla svoje mjesto na zidu obiteljskog doma, a roditelji i danas zahvaljuju Dragi što im je uspio „vratiti“ sina u njihov dom.

Smrt mog sina Vinka nije bila uzaludna!

Upoznajući obitelji koje nose križeve slične njegovu, shvatio je da mu je Gospodin preko Vinka podario veliku milost.

Znam da je Isus moj vjerni pratitelj.

Prisjetio se i savjeta pokojnog profesora Tomislava Ivančića, inače njegovog sumještanina, koji ga je upućivao da se Isusu obraća kao prijatelju.

„Drago, je l’ ti problem zvati svog prijatelja, kojeg ne vidiš, ali je uvijek kraj tebe? Pozoveš Isusa i s njim porazgovaraš. On te nikad neće odbiti“, znao mu je reći profesor Ivančić.

Osim s Ivančićem, često se savjetovao i s drugim svećencima. U tim je razgovorima progovarao i o osjećaju krivnje koji ga je pratio zbog ratnih iskustava.

„Kao diverzanti radili smo puno stvari s kojima se poslije bilo teško nositi. Ponekad sam čak razmišljao kažnjava li me Bog zbog toga danas.“

U ratu, kada je morao posezati za oružjem i „gledati smrti u oči“, u mislima su mu odzvanjale riječi koje je slušao na vjeronauku: „Ne ubij! Ne ukradi!“ Čak i u najtežim operacijama, kakva mu je bila „Una“, nastojao je ostati pošten i korektan. Dok su suborci ginuli pred njim, on se u sebi „ispovijedao“ Bogu.

Uz duhovnu pomoć, Bogom dane talente, podršku obitelji i prijatelja uspio se izvući iz crnila tih nesretnih godina borbe za slobodnu Hrvatsku. U svom ateljeu danas dočekuje ljude koji ne žele poštom preuzeti narudžbe nego po svoje slike dolaze iz svih krajeva domovine. Dive mu se na hrabrosti i radosti, koju je kao branitelj i otac očuvao, a on jednostavno odgovara:

Samo treba zagrliti Isusa!

Cijeli razgovor poslušajte na platformi HKR+.