Dobri Bog štiti sve one koji Mu vjeruju. On nas nikada ne napušta, riječi su ovo svete Zelije upućene njezinu bratu Izidoru koji je u vrijeme kada mu je ovo pisala bio student medicine te ne baš blizu Bogu i vjeri.

Imali su još jednu sestru, najstariju Elizu (sestru Mariju Dositeju), koja je bila redovnica u samostanu Pohođenja u La Mansu. Lako je vjerovati i uzdati se kada sve ide kako hoćemo i kada nas ništa ne muči, no vjerovati da nas Bog nikada ne napušta i u situacijama kada mislimo da smo od Njega skroz zaboravljeni, na to nas poziva Zelija.

Ona sama nije imala lagan život. U djetinjstvu nije bila baš voljena od vlastite majke koja je bila prestroga, i morala se boriti kako bi stekla miraz za vlastitu udaju. Doživjela je strašne gubitke smrću čak četvero od devetero djece koje je rodila.

Dva sina i dvije kćeri preminuli su u najranijoj dobi, najduže od njih je poživjela mala Helena, no ne više od 5 godina, a i oko tri mlađe kćeri isto je dugo bilo neizvjesno hoće li preživjeti, uključujući i našu Malu Tereziju.

Otac koji joj je puno pomagao i bio joj oslonac također je preminuo u njezinoj kući. Uz to i smrti majke njezina supruga Ljudevita, koju je jako voljela i poštivala. Oboljela je od karcinoma dojke te je znala i da će joj suprug ostati sam s petero djece.

Zelija nije razumjela zašto mora toliko trpjeti, zašto mora prolaziti kroz tako mučne situacije kada se srce lomi od boli, znala je jedino da na zemlji nema sreće i da mora uvijek biti zagledana prema Nebu. Sve te tragedije i velike boli nisu slomile njezin duh.

Bila je veliki borac, a snagu je dobivala od velike vjere i pouzdanja u Boga.

Danas slavimo i Blagovijest.

Ni Marija nije razumjela, ali je čuvala i prebirala sve što se događalo u svome srcu. Vjerovala je i stavila se potpuno u ruke Nebeskog Oca.

Ni mi često puta ne razumijemo zašto nam se događaju teške i bolne situacije. Zašto sve ide ukrivo, a dajemo sve od sebe da bude suprotno. Ne smijemo ni mi zaboraviti da u svijetu nismo da živimo vječno te da ćemo tek u Nebu uživati bez sjene i boli i gubitaka, te da ćemo tamo naći i one koje smo ovdje izgubili, ili oni nas.

Govorimo uvijek u svakoj situaciji kada nas uhvati strah ili tjeskoba: Oče, budi volja Tvoja!

U toj volji i mi ćemo pronaći mir i pouzdanje, te ćemo uvijek osjetiti kako nas Bog nije napustio, kako nas i tada štiti jer Bog nikada ne vara. Oče, budi volja Tvoja!

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Karmela sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici.

 „Meditacije iz Karmela“ emitiraju se svakodnevno od Pepelnice do Uskrsa u 6:15 na Hrvatskom katoličkom radiju, ususret dolasku relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin u Hrvatsku.