Pisao sam o molitvenom životu obitelji Martin, zavideći im na miru koji su imali bez televizije i interneta, bez videoigara rabijatna sadržaja i kako se, poput njih, trudimo u našoj obitelji imati vrijeme igre s djecom, druženja s drugom djecom, kao i mali zajednički molitveni trenutak.
Zamolio me 2007. godine o. Vjenceslav Mihetec da u sklopu molitvenog svibnja u Remetama na temelju knjige ‘Povijest jedne duše’ napišem jednu kratku životnu pripovijest, povezujući iskustvo svete obitelji Martin i naše obitelji.
Moja supruga i ja imali smo tada četvero maloljetne djece u dobi od 10 do 16 godina.
Pisao sam tada dosta o odnosu očeve „Male kraljiceˮ sv. Male Terezije i njezina Kralja, oca Ljudevita.
Ostavši rano bez majke na očevoj nježnosti ona je izgradila svoj nježni odnos s Ocem nebeskim. On je dobro poznavao njezinu dušu i kada je procijenio da je sazrela u svim njezinim nastojanjima ju je svesrdno podržavao!
Čak se zauzeo kod biskupa da kao maloljetna Terezija uđe u klauzuru u Karmelu.
Pisao sam tada o molitvenom životu obitelji Martin, zavideći im na miru koji su imali bez televizije i interneta, bez videoigara rabijatna sadržaja i kako se, poput njih, trudimo u našoj obitelji imati vrijeme igre s djecom, druženja s drugom djecom, kao i mali zajednički molitveni trenutak.
Pisao sam o tome kako smo dugo odolijevali i televizoru, čitajući slikovnice i slušajući radio priče, napajajući se tekstovima – prvo iz Biblije za djecu, potom Biblijom za mlade… i da smo s djecom bili redovito na nedjeljnim svetim misama, da smo ih poticali da ministriraju, da u crkvi pjevaju i sviraju… no da su nas ipak zahvatile i novotarije suvremene tehnologije!
I tako su u brizi za svagdan djeca porasla (ne znam kada) i krenula svojim putovima.
Poneki je bio trnovit i opasan, da. Poneki je bio vrlo potrošački, poneki s nepromišljenom nevelikom, ali ipak – prijevarom obitelji…
No, Bog je uvijek zahvaćao, pratio… zdušno smo ga zazivali moja supruga i ja, a i sva naša druga djeca, kad bi netko malo pogubio kompas. Bili su i ostali nježna podrška jedni drugima što se nadamo da će biti i kad nas dvoje ne bude među njima.
Postali su zreli, odgovorni i samostalni ljudi. Danas se pokušavamo nositi s njihovim izborima i ne miješati se. Nije nam svejedno kad netko od njih bez potrebe izostavlja sv. misu nedjeljom…
Savjetujemo ako savjet traže. I molimo se za njih. To je najviše što im sada možemo dati.
U povodu dolaska relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja sv. Ljudevita i Azelije Martin meditaciju je priredio član Karmelskog svjetovnog reda br. Ivan Jurić.