Kada netko spomene riječ uloga, vjerojatno nam svima najprije pada na pamet glumačka uloga koju pojedinac obnaša u seriji, filmu ili kazališnoj predstavi.

Zanimljivo je da ulogu gotovo nikada ne poistovjećujemo s biti čovjeka koji je igra, s onim što on jest u sebi, nego očekujemo da on, upravo time što jest, ispuni tu ulogu. Odnosno, da joj podari posebnost tako što će u nju unijeti „sebe“.

Govoriti o ulozi katolika u Hrvatskoj tijekom adventskog vremena vrlo je važno, osobito ako uzmemo u obzir da se na posljednjem popisu stanovništva 2021. godine oko tri milijuna ljudi izjasnilo katolicima.

Temeljna je karakteristika prosinca, to da je riječ o razdoblju godine u kojem se troši najviše novca.

Podaci Porezne uprave i Državnog zavoda za statistiku pokazuju da potrošnja raste iz godine u godinu. Tako je prošle godine potrošeno 130 milijuna eura više nego u prosincu 2023., kada je zabilježeno približno 3,17 milijardi eura potrošnje, što je predstavljalo porast od 13 posto u odnosu na prosinac 2022. godine.

Kako ističu u Poreznoj upravi, potrošnja od gotovo 3,2 milijarde eura odnosi se na sve djelatnosti, pri čemu su građani najviše novca ostavili u trgovinama – 78,78 posto (oko 2,5 milijarde eura), zatim u ugostiteljstvu 9,18 posto, dok se preostalih 12,04 posto odnosi na ostala područja. Takav potrošački koncept adventa oblikuje društveni kontekst u kojem kršćanin treba djelovati.

Pogledamo li i ove godine adventski program u bilo kojem gradu, vidjet ćemo da su u njemu u velikoj mjeri zastupljeni motivi zabave koji potiču na potrošnju, dok tek – usudio bih se reći – jedna petina sadržaja barem djelomično ili u potpunosti govori o pravoj, kršćanskoj vrijednosti došašća.

Papa Franjo je u prošlogodišnjoj božićnoj propovijedi istaknuo da je i u vrijeme Isusova rođenja situacija bila slična današnjoj: vladala je opća zauzetost i usmjerenost na veliki događaj popisa stanovništva koji je dolazio.

Drugim riječima rečeno, povećana distrakcija velikim događajem obilježavala je to razdoblje.

Svi su bili usmjereni ka tome da sebe upišu kao stanovnika da zadrže ili steknu status građana. I danas se susrećemo s istom dinamikom, sve okolnosti nam sugeriraju da bismo se potrošnjom trebali „upisati“ u društveni obrazac kako bismo zadržali prikladan društveni status.

Stoga se s pravom možemo pitati koja je uloga, ali i koji status katolika tokom adventskog vremena?

Je li društvena uloga protestirati i maknuti se iz takvog društvenog ozračja ili biti njegov aktivni sudionik?

Iluzorno bi bilo očekivati da će svi tijekom adventskog vremena ostati kod kuće; osim što je to nemoguće, takav cilj uopće nije ni svrhovit, jer smo svi, kako kaže Neven Štimac, „ukrcani na brod društva“. [1]

Uloga kršćanina jest aktivno biti svjetlo svijeta i pridonositi integralnom razvoju, odnosno stvaranju humanijeg poretka usmjerenog i na sebe i na drugoga[2], ne ostavljajući nikoga po strani.

Koji doprinos kršćanin može dati identitetu i ulozi adventskog potrošača?

Prije svega, treba se, umjesto načela „ili“, voditi načelom „i“, „i“, nadahnut primjerom Onoga prema Komu je došašće usmjereno.

Prvi je korak kršćanina da, poput malog Isusa, uđe u središte zbivanja, ali da pritom skrene fokus na one kojima je potrebna pomoć. Drugim riječima rečeno, treba staviti solidarnost ispred egoizma i tako sudjelovati u izgradnji općega dobra.

Drugi je korak pokazati radost slobode, odnosno pokazati hrabrost razlučiti što mu je doista potrebno, a eliminirati sve ono što predstavlja pretjerivanje motivirano željom za društvenim statusom.

U konačnici, adventsko je vrijeme poziv da se usred gradske vreve, ponude i potrošnje prepozna ono bitno: čovjek i njegovo dostojanstvo. Uloga kršćanina nije bijeg iz društva, nego svjedočenje drukčijeg načina življenja u njegovu središtu – načina u kojem su solidarnost važnija od prestiža, a sloboda od društvenog pritiska.

Time advent prestaje biti tek razdoblje povećane potrošnje i postaje vrijeme preobrazbe, u kojem svatko može malim koracima unositi svjetlo u svoj grad, svoju zajednicu i svoj krug ljudi.

Upravo takvim djelovanjem kršćanin daje vjerodostojan doprinos društvu, postajući živi podsjetnik da se istinska vrijednost adventa ne mjeri potrošnjom, nego blizinom, otvorenošću i dobrotom koju darujemo jedni drugima.

Na taj način kršćanin sobom obogaćuje ulogu suvremenog potrošača.

Dr. sc. Leonnel Radinski, tajnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije, diplomirao je 2018. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, na filozofsko-teološkom smjeru. Daljnje obrazovanje nastavio je na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu, gdje je 2019. godine započeo studij sociologije, a 2022. godine stekao licencijat iz tog područja. Godine 2025. obranio je doktorsku disertaciju iz sociologije na temu „Uloga obiteljskih rituala u prevladavanju stresnih događaja: Slučaj ispita zrelosti među mladima (18-19 godina) u gradovima Đakovo i Osijek“.

[1] NEVEN ŠTIMAC, Kršćani i politika danas, u: S. BALOBAN (ur.), Kršćanin u javnom životu, Zagreb, 1999. str. 33.

[2] Usp. Pavao VI., Populorum progressio, Enciklika o razvitku naroda. 1967. link: https://csnc.hbk.hr/wp-content/uploads/2020/05/pavao_vi_populorum_progressio.pdf