Zamislimo tri osobe iz našega susjedstva.

Jedna ne može platiti grijanje ni kupiti lijekove. Druga ima dovoljno novca, ali je duboko usamljena. Treća ima obitelj koja ju voli, ali zbog nepristupačnih javnih usluga i predrasuda ne može cjelovito sudjelovati u životu zajednice.

Njihove su teškoće različite. Prvoj nedostaju materijalna sredstva, drugoj bliskost, a trećoj mogućnost ravnopravnog sudjelovanja. Da bismo im mogli pomoći, važno je prepoznati što im doista nedostaje.

Socijalni nauk Crkve promatra čovjeka u svim dimenzijama njegova života.

Sveti papa Pavao VI. zato ističe da istinski razvoj mora obuhvatiti svakoga čovjeka i cijeloga čovjeka. Jednako tako, ni siromaštvo ne možemo razumjeti gledajući samo nečije prihode.

Materijalno siromaštvo ima vrlo konkretno lice.

To su prazan hladnjak, vlažan stan, neplaćeni računi ili odgađanje liječenja. Sveti papa Ivan XXIII. podsjeća da svakom čovjeku pripada pravo na hranu, odjeću, stanovanje, zdravstvenu skrb i socijalnu sigurnost.

Kada čovjeku to nedostaje, tada su mu ugroženi osnovni uvjeti za dostojanstven život. Papa Franjo u tom smislu upozorava na obitelji koje su prisiljene birati između hrane i liječenja. Sama činjenica da netko radi ili prima mirovinu još ne znači da ima dovoljno sredstava za život.

Uz materijalna, čovjeku mogu biti nedostupna i nematerijalna dobra, poput znanja, obrazovanja ili informacija.

Sveti Ivan Pavao II. upozorava da nedostatak znanja i osposobljenosti dodatno otežavaju izlazak iz siromaštva.

Primjerice, osoba možda ima pravo na pomoć, ali ne zna da ta ista pomoć postoji niti kako ju ostvariti. Druga pak osoba želi raditi, ali nema pristup stjecanju potrebnih vještina. Zato pomoć treba uključivati i razumljive informacije, savjetovanje te prilike za obrazovanje.

Na naše mogućnosti snažno utječe i prostor u kojem živimo.

Papa Franjo uči da su socijalna nepravda i propadanje okoliša duboko povezani, čije posljedice osobito pogađaju siromašne.

Nepitka voda, onečišćen zrak ili nezdrav stan dodatno otežava postojeću oskudicu te uzrokuje novu. Pritom je važna i uređena svakodnevica: siguran put do škole, dostupan prijevoz, javni prostori za susrete i dječju igru.

Kada toga nema, ljudima su otežani briga za zdravlje, školovanje, rad i međusobno povezivanje.

Zdrav okoliš i uvjeti za siguran svakodnevni život pripadaju općem dobru svih.

Siromaštvo se, međutim, ne iscrpljuje ni u nedostatku tih dobara.

Može biti skriveno iza vrata dobro uređenoga doma. Benedikt XVI. opisuje usamljenost kao jedan od najdubljih oblika siromaštva. Čovjeku je potrebno iskustvo da je voljen, da nekome pripada te da i sam može ljubiti. Usamljenost pritom nije isto što i živjeti sam.

Netko može živjeti potpuno sam, a imati bliske odnose s članovima obitelji i prijateljima. Drugi može biti okružen ljudima, a osjećati da ga nitko ne poznaje i ne sluša. Starijoj osobi možda su dostavljeni hrana i lijekovi, ali danima nema s kime razgovarati.

Materijalna pomoć tada je potrebna, no potrebni su i vrijeme, prisutnost i prijateljstvo.

Zbog toga papa Franjo naglašava da siromašnima trebaju ljudi koji će im svojom blizinom pomoći nadvladati njihovu usamljenost.

Njegovo upozorenje na kulturu odbacivanja dodatno nas potiče da se zapitamo kako gledamo na druge.

Čovjekova vrijednost ne ovisi o njegovoj zaradi, zdravlju ili sposobnosti za rad.

Nitko ne smije biti tretiran kao otpad niti otpisan kao suvišan. Kada nekome poručujemo da više nije potreban, ranjavamo i njegove odnose s drugima i njegovo mjesto u zajednici.

Od usamljenosti zato valja razlikovati socijalnu isključenost.

Ona nastaje kada su čovjeku na strukturnoj razini zatvoreni putovi prema obrazovanju, radu, ostvarivanju prava i sudjelovanju u zajednici. Osoba može imati podršku svojih bližnjih, a ipak nailaziti na prepreke koje joj onemogućuju da razvije svoje sposobnosti i doprinosi izgradnji općeg dobra.

Ivan Pavao II. među oblike osiromašenja ubraja nepismenost, uskraćeno obrazovanje, diskriminaciju i nemogućnost sudjelovanja u izgradnji vlastite zemlje. To može biti dijete koje nema uvjete za učenje ili starija osoba koja ne može ostvariti pravo jer se usluga pruža isključivo digitalnim putem.

Papa Franjo posebno upozorava na osobe s invaliditetom kojima je uskraćeno puno sudjelovanje.

Skrb za njih mora uključivati i uklanjanje prepreka, kako bi mogle biti aktivni članovi društvene i crkvene zajednice.

Dimenzije siromaštva često se međusobno pojačavaju.

Gubitak posla može donijeti pad prihoda, prekid svakodnevnih susreta i povlačenje iz zajednice.

Život u nezdravu stanu može narušiti zdravlje, a nedostupnost znanja i informacija otežati traženje pomoći i zaposlenja.

Zato izlazak iz siromaštva traži povezivanje materijalne pomoći, pristupa znanju i informacijama, zdravih životnih uvjeta, osobne blizine i stvarnih mogućnosti sudjelovanja.

Postoji i duhovna dimenzija siromaštva. Papa Lav XIV. upozorava na težinu nepoznavanja Boga i zanemarivanja duhovnih potreba siromašnih. Uz kruh i prijateljstvo, čovjeku su potrebni nada, smisao i otvorenost Božjoj ljubavi.

Također je potrebno razlikovati oskudicu koja je čovjeku nametnuta od evanđeoskog siromaštva.

Na tragu toga papa Franjo razlikuje siromaštvo koje ponižava i ubija od siromaštva koje oslobađa.

Ovo drugo znači slobodu od navezanosti na posjedovanje, jednostavnost i spremnost na dijeljenje. Takav izbor potiče nas da drugima pomognemo izići iz bijede.

Lav XIV. podsjeća da siromaštvo ima mnoga lica te da zato i naš odgovor na njega mora obuhvatiti cijeloga čovjeka.

U tom smislu zapitajmo se što nedostaje osobi pokraj nas: jesu li to sredstva i znanje za život, zdravo i sigurno okruženje, netko tko će je saslušati ili prilika da sudjeluje i bude prihvaćena? Te ima li s kim podijeliti svoja pitanja o vjeri i smislu života?

Slušajući njezin odgovor, moći ćemo zajedno tražiti pomoć prikladnu njezinim stvarnim potrebama.

Slijedom toga, u sljedećoj emisiji govorit ćemo o siromašnoj Crkvi za siromašne. Toliko za danas, lijepi pozdrav i do slušanja u sljedećoj emisiji Blago socijalnog nauka Crkve, koju za Vas priprema Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve.

Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ subotom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije.