Na 34. zahvalnom velikogoričkom hodočašću u Mariju Bistricu vjernike su nekoliko sati ispovijedala 14-orica svećenika, a misu je predslavio kardinal Josip Bozanić.
Vjernici iz triju velikogoričkih, kao i župa velikogoričko-odranskog dekanata te susjedne Sisačke biskupije i grada Zagreba počeli su se okupljati u subotu 6. rujna 2025. rano ujutro ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije.
Hodočasnici su po 34. put krenuli u Mariju Bistricu da bi izrazili zahvalnost Majci Božjoj što je zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.
Velika Gorica – Ščitarjevo – Soblinec – Kašina – Laz
Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova domaćeg župnika Norberta Ivana Koprivca, povorka hodočasnika krenula je za križem put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske uz koju su prolazeći izmolili jutarnji Angelus. Uz župnika Koprivca pješačili su vlč. Luka Brešić, župnik velikogoričke Župe bl. Alojzija Stepinca i vlč. Hrvoje Zovko, župnik u Kravarskom.
Nakon sat i pol hoda, u Ščitarjevu su im i ove godine domaćini, uz pomoć gradskog poglavarstva Velike Gorice, pripremili turopoljski doručak.
Nakon doručka hodočasnici svih dobi – predškolci, školarci, mladež, osobe srednje dobi i starci, poznati i manje poznati Velikogoričani – nastavili su dalje za križem autocestom.
Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza.
Dolazak u Hrvatsko nacionalno svetište
Nakon prijeđena 42 kilometra, hodočasnici su u bistričko svetište stigli u ranim poslijepodnevnim satima. Uslijedila je zajednička ulazna procesija kojom su hodočasnici pješaci ophodom oko oltara uz pjesmu pozdravili Majku Božju Bistričku.
Prije središnjeg događaja hodočašća – euharistijskog slavlja – hodočasnici su imali priliku za ispovijed, odmor, okrjepu i pobožnost križnog puta. Hodočasnike su nekoliko sati ispovijedala 14-orica svećenika.
Misno slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić, umirovljeni zagrebački nadbiskup.
U propovijedi je, obraćajući se hodočasnicima, istaknuo: „Ovo 34. velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj svjedoči o vremenu kad su naš narod i naša Domovina Hrvatska bili izloženi teškim povijesnim iskušenjima, kada smo se suočavali s trenucima muke i križa i kada se pobožni puk Velikogorički predvođen mons. Josipom Frkinom zavjetovao da će hodočastiti u Mariju Bistricu ako Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja.
Kao vjernici znamo da u životu nema slučajnosti.
Stoga je obrana i oslobođenje Domovine ne samo plod hrabrosti hrvatskih branitelja nego i zagovora Blažene Djevice Marije koja je hrvatskom vjernom puku bila znak nade i utjehe u tim teškim vremenima.“
Nakon euharistije hodočasnici su se, predvođeni svećenicima, bogoslovima, ministrantima i vjernicima u narodnim nošnjama, u procesiji s ophodom oko oltara oprostili s Marijom.
I ove su se godine s radošću u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci – redari. Za osiguranje vjernika, posebice duž autoceste zaslužni su službenici Policije, Hrvatskih cesta i autocesta, a za brigu o zdravstvenom stanju zaslužni su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, djelatnici Hitne službe, Saniteta, kao i velikogorički taksi Renato i vatrogasne službe koji su hodočasnike opskrbljivali vodom i bili im sigurnost na putu.
Ratni zavjet
Prije 34 godine, 3. rujna 1991., mons. Josip Frkin, tadašnji župnik velikogoričke Župe Navještenja Blažene Djevice Marije, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag.
Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu, a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992.
Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.