Danas je blagdan sv. Barnabe, apostol i mučenik iz I. stoljeća. Pravim imenom Josip, levit, učeni helenist s Cipra. Prihvatio je kršćanstvo nakon Kristove smrti i pripadao sedamdesetorici prvih Kristovih učenika. Jedan je od najutjecajnijih i najuglednijih članova prve Crkve u Jeruzalemu. Na više mjesta Djela apostolska spominju ovog apostola kojega je resila misionarska ljubav, darežljivost i osjećaj za druge. Kad je prodao njivu u Jeruzalemu, sav je novac donio Petru za potrebe prve kršćanske zajednice. Barnaba je znao prihvatiti Savla koji se obratio i postao Pavao. Kad je došao u Jeruzalem, nitko se nije htio družiti s Pavlom, osim mladog Barnabe koji ga je saslušao, povjerovao mu i priveo ga apostolima da ga i oni saslušaju. Znao ga je predstaviti i probuditi povjerenje u ono što je Pavao svjedočio. Barnaba je s Pavlom išao na misijska putovanja. Zajedno su proputovali Cipar, Salaminu, Paf, Perg u Pamfiliji te Ikonij. Kad je Pavao otišao u Malu Aziju, Barnaba se sa svojim nećakom Markom vratio na Cipar. Sudjelovao je i na prvom crkvenom saboru, opisanom u Djelima apostolskim, koji se dogodio u Jeruzalemu 50. godine.

O svršetku Barnabina života ne znamo ništa pouzdano, jer Djela apostolska o tome ne govore. Legende su se raširile, a prema jednoj, koja bi mogla biti i povijesno utemeljena, čini se da je Barnaba propovijedao na Cipru i da su ga tamo zatekli neki Židovi. Njima je bilo zazorno da je taj čovjek tolike obratio na kršćanstvo pa su ga kamenovali i spalili. Crkva u bogoslužju na njegov blagdan primjenjuje na njega ove Isusove riječi: ’Ja sam vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane’ (Iv 15,16)« (J. Maisch). Barnaba je, doista, bio Isusov izabranik, koji je mnogo hodao i obilat rod rodio i njegov rod je trajan. Zaštitnik je Cipra i zazivaju ga kod oluja s tučom.