Bivši hrvatski nogometni reprezentativac, profesionalni sportaš, ali prije svega suprug i otac triju djevojčica, koji je u svojoj nogometnoj karijeri, kada je imao priliku, redovito svjedočio svoju vjeru u Isusa Krista, naglašava da je danas iznimno sretan jer se – nakon svih svojih angažmana ponajviše na sjeveru europskog kontinenta ali i na Bliskom istoku te dalekoj Kini – vratio kući u rodni Zadar. Sada svakoga dana putuje na treninge u klub u obližnjem Šibeniku gdje brani narančaste boje kluba iz Grada sv. Jakova.

„Mislim da svatko u nekim zrelim godinama, prije ili kasnije, osjeti da život nije lagan, s mnogo problema, izazova i prepreka koje treba prijeći, a dragi Isus nam je pokazao svojim životom kako treba kroz život ići, živjeti i ljubiti, a to nam daje duboku utjehu, smisao, i to je jedini Put, Istina i Život“,  podsjeća Santini. Tumači nadalje da je, prema njegovom mišljenju, najvažnije Bogu se prepuštati, blagoslivljati druge i dopustiti Bogu da vodi naše živote.

Kod njega je situacija da je našem sugovorniku nogomet ljubav, posao i sve u životu i „ja Bogu dopuštam da on meni vodi taj moj posao i tu moju ljubav te da On radi na tom mom poslovnom i sportskom putu ono što je Njegova volja“.

„Hoće li to biti uspjeh ili neuspjeh – u očima ljudi – sada je to manje bitno. Bog zna što je najbolje za mene i ja ga želim samo na taj način proslavljati i svima pokazati da sam Božji“ kaže ovaj Zadranin, ali i priznaje da je očekivana ona ljudska grešnost i slabost.

No, s druge strane vidljivo je kad netko živi po Božjem i za Boga – i u svakom uspjehu i u neuspjehu – jer mnogi ljudi žele samo ono pozitivno, usporedio je to s „Isusovim slavnim ulaskom u Jeruzalem“, a ne žele prihvatiti drugu stranu medalje „križ i patnju“, što je zapravo ljubav, a bez toga dijela nema Spasenja, tako da svi sve, što nam donosi život, moramo prihvatiti i dati to Bogu na slavu i vidjeti duboki smisao u tome i uživati u tome, poručuje poznati nogometaš.

Kada čujem da netko psuje, molim Boga da mu oprosti

Pitali smo ga i „može li se među nogometašima ipak osjetiti da je netko od njih više u vjeri“.

„Na terenu je to malo teže. Ljudi su fokusirani na utakmicu, ali u malim djelićima i nekim trenucima nepravde, ili boli, ti vidiš kako netko reagira, kada ti npr. suparnik pruži i ruku pomoći. Kroz te male znakove ljubavi i ljudskosti možeš naslutiti da je netko stvarno u duhu, a u suprotnom možeš vidjeti i kada nije u duhu, primjerice kada psuje“, rekao je konstatirajući da nažalost u našem sportu, kao i društvu, ima mnogo psovke i bogopsovke. On se u takvom trenutku, kada čuje psovače, pomoli za njih i blagoslovi ih.

On pak podsjeća da njemu tijekom utakmice misli lete na sve strane: „Molim Boga da mi pomogne, da mi dadne snage, kad sam umoran da izdržim, molim ga da se nešto dogodi na terenu i onda kada čujem da netko psuje, molim Boga da mu oprosti, i blagoslivljam te ljude.“

Početak sezone krajem ljeta u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu u utakmici s NK Lokomotivom / Foto: Slavko Midzor/Pixsell

„Cijeli život bi nam trebao biti protkan Bogom – nastavlja Santini – a ne da mu poklanjamo mrvice, jer ako želimo imati dobar odnos s nekim onda mu moramo pokloniti cijeli dan, koliko možemo, veći dio dana, ali na tome treba raditi svako na sebi pa tako i ja koji se često zateknem kako Bogu poklonim samo dio dana, a to je najčešće kada sam umoran, ili navečer, ili kad sam dekoncentriran, tako da imamo baš mnogo prostora za napredak.“

Objasnio nam je i koliko nogomet može biti dobar, ali i vrlo opasan, pogotovo ako si u njemu profesionalno.

„Prvo nauči te prihvatiti poraz, a u pobjedi da se ne uzoholiš, jer već idući tjedan je utakmica koju ako izgubiš svi te vrijeđaju, koža ti malo očvrsne, susrećeš se na svakodnevnoj bazi s kritikama i susretneš se s time da te ljudi omalovažavaju, podcjenjuju, a riješe te se kao da si neka roba“, rekao je Santini uz konstataciju: „Nogomet zna biti surov, jako.“

Ivan Santini, Luka Modrić, Ivan Perišić – Island-Hrvatska 2017./ Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Međutim, susretneš se i s onom – kako se izrazio – ljepšom stranom „kada ti ide sve od noge da uživaš u svemu tome, ali i tu Bog daje svemu duboki smisao kad osjetiš da je Bog taj koji kroz tebe djeluje“.

„I kad ne pripisuješ sebi te zasluge i shvaćaš da su i porazi dio sporta, mnogo je lakše“, kaže i dodaje da se ipak naučio da ne čita tekstove sportskih novinara jer to ti isto može štetiti.

„I pohvale ti štete, jer onda lebdiš, nisi stabilan na nogama i misliš da si bolji nego što jesi. Kritike te također mogu slomiti i možeš početi misliti da nisi vrijedan iako tvoja vrijednost nije u tome što si nogometaš i kako napreduješ kao osoba – u vjeri – tako ti je lakše nositi se s time, a da ne govorim o drugoj strani koja je isto puna izazova“, ističe i nastavlja:

Teško je ostati normalan bez duhovne podloge

„Ako imaš sreće da si na nekoj malo višoj razini, imaš više novaca ali i više izazova pa trebaš znati upravljati tim novcem, biti dobar upravitelj, svjestan da ti novci jesu nešto što ti je Bog dao i da je sve to u biti Božje djelo.“

„Teško je ostati normalan bez neke duhovne podloge, pa i čitanja Svetoga pisma, da otkriješ na koji način funkcioniraju takve stvari. Nije lagan taj put jer ljudi smo od krvi i mesa i svi padamo. Treba biti svjestan i toga i vratiti se što prije Bogu i ispovjediti se. To je vrlo kompleksno“, rekao je nogometaš NK Šibenika i prisjetio se da mnogi zbog toga bježe u svijet praznovjerja, gatanja, vračara…

„Ja sam se susretao s igračima koji su imali svog gurua i on bi im proricao kako će igrati pa bi znali ulaziti na teren poskakujući na jednoj nozi, a ti ih žališ i moliš za njih. Očito im nije još dano ili nisu još došli do prave spoznaje jer i vjera je dar Duha Svetoga. Ni s čim nismo to zaslužili, tako da treba moliti i za druge da i oni jednoga dana dobiju taj dar.“

Obitelj je oslonac nakon svakog poraza i razočarenja

„I onda još kada dobiješ obitelj“ – zaključio je igrač Šibenika za Hrvatsku katoličku mrežu – „još imaš jedan kamen, jedan oslonac, nakon svakog poraza, razočaranja, kada dođeš kući, svojoj supruzi i djeci; to je još jedna doza utjehe i lakše se nositi i s porazima, a, Bogu hvala, poraza je mnogo i to te baš nekako očvrsne i sazriješ prije kroz to, jer da su samo pobjede lako bismo odlepršali i bilo bi mnogo teže i izazovnije ostati vjeran Bogu.“

U emisiji „Zašto vjerujem“ – čija je snimka dostupna u arhivi HKR-a – posvjedočio je isto tako zašto mu je ispovijed uvijek bila najvažnija u karijeri; koliko mu i danas zvuči nevjerojatno da su baš u njegovome rodnom Zadru relikvije sv. Šime; zašto ima veliku potrebu i moliti i nositi oko vrata Gospinu krunicu; drži li se i dalje svog dogovora s Bogom iz mladosti; kako ga njegova djeca približavaju i zbližavaju s Gospodinom; na kakvom se primjeru osvjedočio da svakoga dana moramo Boga moliti; te kako prepoznati Božje glasove i znakove kao što ih je on tijekom svog boravka u arapskome svijetu.

Krajem rujna na Šubičevcu: Šibenik – NK Istra 1961. / Foto: Hrvoje Jelavic/Pixsell

Ivan Santini je u svojoj karijeri igrao u inozemstvu u Austriji, Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Saudijskoj Arabiji, Kini te zaključno u Švicarskoj prije svog najnovijeg angažmana za ‘narančaste’ Šibenčane u ljeto 2024. godine. U Hrvatskoj je još igrao za NK Zadar, NK Inter, NK Osijek a odigrao je i pet utakmica za hrvatsku reprezentaciju u sezoni 2017. – 2018.