Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je u subotu 19. listopada misno slavlje u crkvi sv. pape Ivana XXIII. u zagrebačkoj Dubravi tijekom kojega je za đakone zaredio osamnaestoricu dijecezanskih i redovničkih kandidata, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. Koncelebrirali su zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, redovnički provincijali, biskupski vikar i kancelar NDS-a preč. Marko Kovač, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Vlado Razum, duhovnici u zagrebačkoj Bogosloviji vlč. Anto Pavlović i vlč. Ivan Grbešić te okupljeni svećenici.

Kandidate za red đakonata predstavio je rektor Bogoslovije preč. Razum, nakon čega su desetorica dijecezanskih i osmorica redovničkih kandidata izrekli svoj “Evo me!”U homiliji nadbiskup Kutleša osvrnuo se na naviješteno evanđelje istaknuvši da „Isus ne traži izvanredne sposobnosti, nego ljude koji su spremni predati svoje srce i život Bogu. U Evanđelju čitamo kako Isus poziva jednostavne ribare usred njihove svakodnevne zauzetosti poslom. Ova slika poziva i odgovora naglašava osobine učenika koje ih mogu učiniti radosnim svjedocima nade i Kristovim suradnicima u spasenju duša.“

„Povjerenje je temelj svakog autentičnog odnosa, a Isus s božanskim autoritetom traži od svojih učenika da mu vjeruju, da se oslone na njegovo vodstvo i mudrost. Povjerenje je izvor vjernosti, otvorenosti i pouzdanosti. Kao što nitko ne može živjeti bez povjerenja u druge, tako ni naš odnos s Isusom ne može rasti bez povjerenja u njegov plan za nas“, rekao je nadbiskup Kutleša i poručio ređenicima da „povjerenje s kojim ste odgovorili na poziv morat ćete neprestano potvrđivati u svojoj službi, obnavljajući ga svakodnevno. Upravo u trenucima kriza i poteškoća povjerenje vas otvara kreposti nade.“

Prvi učenici bili su ribari, a ne obrazovani teolozi, no upravo zbog toga bili su otvoreni za novost Kristova nauka.

„Gospodin traži nasljedovatelje koji su spremni učiti, koji nisu toliko vezani uz svoje intelektualne predrasude ili kulturne norme da bi ih to spriječilo u rastu i spoznaji istine. Prvi učenici bili su ribari, a ne obrazovani teolozi, no upravo zbog toga bili su otvoreni za novost Kristova nauka. Krist im je ponudio ne samo znanje, već i iskustvo blizine u njegovoj službi. Ribari su ljudi koji su radeći svoj posao stekli vrline koje se pokazuju ključnima u poslanju učenika. To su, prije svega, strpljivost, ustrajnost, hrabrost, mudrost i poniznost“, naglasio je nadbiskup Kutleša.

Naglašavajući važnost usmjerenosti k cilju, nadbiskup Kutleša kazao je da „kao što sidro drži brod čvrsto na mjestu, tako nada drži dušu čvrstom i usmjerenom prema nebeskom cilju, unatoč olujama života“ te nadodao da „Isus ne poziva svoje učenike u neko zatvoreno zajedništvo s njim, već ih šalje da radosnu vijest spasenja navijeste svima. Njihovo poslanje je biti „ribari ljudi“, što znači preuzeti odgovornost za širenje Božje riječi, spašavanje duša i vođenje ljudi prema njihovom konačnom cilju. To je zadatak koji traži obilje nade i nepokolebljivu vjeru. Nada je potrebna kako bismo mogli vjerodostojno i privlačno svjedočiti vjeru i ljubav (…) kako bi vjera bila radosna, a ljubav oduševljena.“

Na kraju homilije nadbiskup Kutleša pozvao je ređenike na „vedru ustrajnost, jer znate komu ste povjerovali“ te da u ovoj godini đakonskog služenja razmatraju krepost nade i u njoj rastu.

Nakon homilije ređenici su dali obećanja, a zatim su položili svoje ruke u ruke nadbiskupa Kutleše i obećali mu vjernost i poslušnost. Uslijedila je prostracija ređenika i litanije svih svetih. Mons. Kutleša je zatim u šutnji položio ruke na glavu svakoga ređenika. Nakon polaganja ruku slijedila je posvetna molitva đakonskog ređenja, a đakoni su potom obukli liturgijsko ruho – štolu i dalmatiku, u čemu su im pomagali župnici i redovnički poglavari koji su ih pratili tijekom njihove formacije.

Đakoni su potom iz ruku nadbiskupa primili Evanđelje, nakon čega je uslijedio cjelov mira uz riječi „Mir tebi“, čime nadbiskup Kutleša đakone pozdravlja i prima za svoje suradnike. Nakon obreda ređenja nastavljeno je misno slavlje euharistijskom službom.

Sveti red đakonata primili su:

Za Zagrebačku nadbiskupiju:

Dominik ČAUŠIĆ (Župa Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Valpovo)

Ivan ČUS (Župa sv. Nikole Tavelića, Zagreb – Kustošija)

Matko FILIPOVIĆ (Župa sv. Nikole Tavelića, Zagreb – Kustošija)

Krešimir HARAMIJA (Župa sv. Jurja, Plešivica)

Ivan IVIČEK (Župa sv. Ane, Sveta Jana)

Kristijan KOLONIĆ (Župa Dobrog Pastira, Brestje)

Grgo MARKOVIĆ (Župa Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Kučine)

Franjo PIŠTELEK (Župa sv. Pavla apostola, Zagreb – Retkovec)

Pavao PRUSINA (Župa sv. Antuna Padovanskog, Humac, BiH)

Luka ŽEŽELJ (Župa sv. Dominika, Konjščina)

Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda: 

Fra Davor PALIĆ, OFM (Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Zagreb – Stenjevec)

Za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca:

Fra Mateo VUJČIĆ, OFM Conv. (Župa sv. Ivana Krstitelja, Pula)

Za Hrvatsku kapucinsku provinciju sv. Leopolda Bogdana Mandića:

Fra Marko NEDIĆ, OFM Cap. (Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Tolisa, BiH)

Fra Mislav ŠEBEČIĆ, OFM Cap. (Župa sv. Leopolda B. Mandića, Zagreb – Dubrava)

Fra Dario TOLIĆ, OFM Cap. (Župa sv. Antuna Padovanskog, Zagreb – Sesvetska sela)

Za Hrvatsku salezijansku provinciju svetog Ivana Bosca:

Frano BEŠLIĆ, SDB (Župa Majke Božje Anđeoske, Zagreb – Sesvetska sopnica)

Ante BULAT, SDB (Župa sv. Mihovila arkanđela, Omiš)

Tomislav ŠIMUNOVIĆ, SDB (Župa Velike Gospe, Rožat (Mokošica), Dubrovnik)

Splitsko-makarska nadbiskupija

Predvodeći euharistijsko slavlje u bazilici Gospe Sinjske u subotu, 19. listopada, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić zaredio je za đakone šestoricu mladića.

Na početku je nadbiskup Križić, istaknuvši veličinu ovoga slavlja, zahvalio svima onima koji su ove mladiće pratili do ovoga trenutka i došli na slavlje đakonskog ređenja, a potom je pozdravio, po redu i časti, braću u koncelebraciji, redovnike i redovnice, bogoslove, ređenike i njihove obitelji. Kazavši kako je i danas aktualna ona Isusova u kojoj kaže da je žetva velika, a radnika malo, nadbiskup Križić dodaje: „Svaki od ovih kandidata, kao i svaki svećenik, plod je nečijih molitava, (…) stoga koliko imamo potrebu molitve za nova duhovna zvana, još i više imamo potrebu molitve za one koji su se odazvali da ostanu Isusu vjerni“.

U ovome slavlju sudjelovalo je više od 60 svećenika predvođenih nadbiskupom Križićem, provincijalima fra Markom Mršom i fra Tomislavom Šankom, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem te odgojiteljima i magistrima bogoslova koji su pred nadbiskupom zajamčili da su kandidati prikladni za đakonsku službu. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor župe Gospe Sinjske, a franjevački bogoslovi su ministrirali. Prije homilije ređenici su glasno izrekli svoj: „Evo me“ Gospodinu, a potom su, odgovorivši na pitanja o dužnostima đakonata, u nadbiskupove ruke izrekli obećanje poslušnosti i poštovanja nadbiskupu i njegovim nasljednicima te redovničkim ordinarijima.

Nadbiskup Križić u svojoj je propovijedi u prvom redu istaknuo povijesnu i duhovnu važnost đakonske službe koja seže sve do prvih dana Crkve te podsjetio na uspostavu đakonata o kojoj pišu Djela apostolska. Naime, prva Crkva bila je jako osjetljiva na svoje najugroženije članove po uzoru na Isusa Krista koji je došao kao Božja utjeha onim najjadnijima te su njezini imućniji članovi na svetu misu donosili priloge za siromašnu braću. Uvidjevši da, uslijed ljudskih slabosti članova zajednice, dolazi do nepravednoga dijeljenja dobara apostoli, koji su bili zauzeti oko navještaja, donose odluku da se odrede „ljudi na dobrom glasu i puni Duha Svetoga“ za služenje kod stolova. Iako je služba đakona u Crkvi najprije bila karitativne naravi ne može se izbjeći govor o njezinoj povezanosti s duhovnim radom jer siromasi nemaju potrebu samo kruha, već i ljubavi, dostojanstva, pažnje i utjehe. Posegnuvši za riječima Drugoga vatikanskoga sabora o đakonatu zapisanima u konstituciji Lumen Gentium, mons. Križić pokazuje kako je danas đakonska služba prije svega usmjerena na sakramentalno i duhovno područje.

…hodati po istini Gospodina znači biti poučljiv od Gospodina, tražiti njegovu volju i biti spreman odreći se svojih planova…

Slijedeći riječi sv. Polikarpa Koncil za đakone kaže: „Neka budu milosrdni, marljivi, hodajući po istini Gospodina, koji je postao sluga svih“. Pojašnjavajući ove karakteristike koji đakoni moraju imati, nadbiskup približava kako biti milosrdan znači imati milo srce koje je otvoreno svima, a posebno ljudima patnje; biti marljiv znači biti zauzet, uslužan i dobroćudan; hodati po istini Gospodina znači biti poučljiv od Gospodina, tražiti njegovu volju i biti spreman odreći se svojih planova. Konačno, biti sluga svih kao Isus neizvedivo je bez jedne jače doze poniznosti, a Isus je u dvorani Posljednje večere pokazao kako je služenje u poniznosti u Božjim očima najveće. „Nije ovo lako postignuće. Tu nam je cijelog života ratovati s našim egom“, ističe nadbiskup i podsjeća kako su se i učenici među sobom borili tko je među njima najveći do iza prve euharistije, a potom opomenuo da je opasnost za ovako što prisutna tokom cijeloga života. Na kraju se nadbiskup obratio ređenicima podsjetivši ih kako je zajednica na čelu s odgovornima pratila njihov život i pripremanje za ovako svečani čin.

Trudite se da nikada ne razočarate Isusa u njegovu povjerenju jer on vas sigurno neće.

Poručio im je kako su odgovorni ljudi Crkve u njima vidjeli ljude dostojne ovako velikog Božjeg povjerenja te izrazio vlastito uvjerenje da će uistinu ljudima biti svjedoci Božje ljubavi i brige za čovjeka. „I Isus ima povjerenje u vas. Trudite se da nikada ne razočarate Isusa u njegovu povjerenju jer on vas sigurno neće“, rekao je nadbiskup te propovijed priveo kraju riječima sv. Polikarpa koji je pun vedrine i mira mučenički umro odbivši odreći se Isusa koji u 86 godina njegova služenja Kristu, Polikarpa nikada nije izdao. U konačnici je otac nadbiskup ređenicima zaželio vjernost kakvu je imao ovaj sveti mučenik i zaključio: „Ako mu budete vjerni nećete se nikada razočarati i nećete nikada izgubiti radost i puninu života“.

Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službeno liturgijsko ruho: štolu preko lijevoga ramena: znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, iz nadbiskupovih su ruku primili evanđelistar te s njime izmijenili cjelov mira, nakon čega su pristupili služenju kod oltara.

Prije samoga blagoslova himnom „Tebe Boga hvalimo“ narod okupljen na ovo slavlje dao je čast i hvalu Trojedinom Bogu, a potom je nadbiskup čestitao svim ređenicima, njihovim obiteljima i župama te udijelio svečani blagoslov nakon kojega je uslijedilo zajedničko fotografiranje.

Sveti red đakonata primili su:

Za Splitsko-makarsku nadbiskupiju:

Branimir IVANČIĆ (Župa sv. Petra, Kaštel Novi)

Ivan SILIĆ (Župa sv. Josipa na Mertojaku)

Za Hrvatsku franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja:

Fra Oliver MARČINKOVIĆ, OFM (Hrvatske katoličke zajednice bl. Alojzija Stepinca)

Fra Marinko PLEJIĆ, OFM (Župa Gospe od Otoka, Solin)

Fra Valentino RADAŠ, OFM (Župa sv. Mihovila, Lištani Ostrovički)

Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru:

Fra Benjamin Milković , OFM (Župa sv. Ivana Krstitelja, Crnac – Slavonija)

Mostarsko-duvanjska biskupija

Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić predvodio je u subotu 19. listopada u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve misno slavlje za vrijeme kojega je zaredio za đakone petoricu bogoslova, objavljeno je na portalu Crkve na kamenu.

Misu su koncelebrirali apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, novoimenovani kotorski biskup mons. Mladen Vukšić, generalni vikar hercegovačkih biskupija mons. Nikola Menalo, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš te više od 30 svećenika.

Euharistijskom slavlju nazočili su brojni vjernici, rodbina i prijatelji ređenika. Misno slavlje pjesmom su pratili katedralni zbor „Marija“ i zbor „Sv. Cecilija“ iz mostarske Župe sv. Petra i Pavla kojima je dirigirao maestro don Dragan Filipović uz orguljsku pratnju Drage Solde.

Na početku misnog slavlja biskup Palić pozvao je sve da ujedine svoje molitve za te mlade ljude da onu milost koju će primiti sakramentom svetoga reda đakonata u svome životu žive u potpunosti.

U homiliji biskup je istaknuo da su se okupili u katedrali kako bi za đakone zaredili petoricu mladića. „Oni svi žele raditi za Crkvu. Oni su napisali svoje molbe da žele slobodno i bez prisile primiti sveti red đakonata i da u toj istoj slobodi prihvaćaju obveze koje iz toga proizlaze. Evo ih danas pred nama u ovome sakramentalnom činu ređenja. Ovo je prigoda zahvaliti njihovim obiteljima iz kojih su niknuli, ali i svim njihovim odgojiteljima i onima koji su ih pratili do njihova rasta i sazrijevanja. Prije nekoliko trenutaka oni su izrazili svoju želju djelovati za Crkvu rekavši ‘Evo me!’ Nakon ulaska u đakonat ovi će mladići biti poslani sa zadaćom i postat će trajni radnici u vinogradu Gospodnjem u Crkvi“, rekao je biskup.

„Vjerujem da vam je već kroz proces formacije postalo toliko jasno da znate i prihvaćate činjenicu da se u svemu onome što ćete od danas raditi ne radi o plaći jer ono što prihvaćate nije posao nego poziv i načelo života u kojem radno vrijeme traje 24 sata. Za nekoliko trenutaka javno ćete izreći svoju odluku da ste spremi preuzeti službu đakonata i biti posvećeni za službu Crkve po polaganju mojih ruku i dara Duha Svetoga. Po primanju svetoga reda ne postajete privatni obrtnici nego postajete duboko otajstveno povezani s Kristom koji vas je pozvao, s biskupom koji vam je podijelio ovaj sveti red, s prezbiterijem na kojemu ćete djelovati kao i s Božjim narodom kojemu ćete biti poslani. Nastojte iz dana u dan rasti u ovoj povezanosti jer bez njegovanja te povezanosti nećete biti sposobni u potpunosti živjeti svoj đakonat i ako Bog da svoje svećeništvo”, kazao je u homiliji biskup Palić.

Nakon što su biskupu obećali ponizno služenje Bogu, propovijedanje vjere, život u celibatu, molitvu i služenje časova te poslušnost dijecezanskom biskupu, đakoni su se prostrli pred oltarom iskazujući tako poštovanje prema Bogu i svetom redu kojega primaju. Biskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću. Na kraju obreda, đakoni su primili evanđelistar iz biskupovih ruku te s njim izmijenili cjelov mira, a potom su pristupili služenju kod oltara.

Na kraju euharistije generalni vikar don Nikola čestitao je ređenicima i njihovim obiteljima kao i svima onima koji su ih pratili na putu do oltara.

Sveti red đakonata primili su:

Mostarsko-duvanjska biskupija:

Mate GALIĆ (Župa sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac)

Ivan MARTIĆ (Župa sv. Franje Asiškog – Čapljina)

Hercegovačka franjevačka provincija:

Fra Robert CVITANOVIĆ (Župa sv. Petra i Pavla – Mostar)

Fra Antonio PETRIC (Župa Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije – Posušje)

Fra Josip STANIĆ (Župa sv. Mihovila Arkanđela – Tomislavgrad)

Vrhbosanska nadbiskupija

Vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić predvodio je u nedjelju 20. listopada u katedrali Srca Isusova u Sarajevu svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s umirovljenim vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem i za đakone zaredio sedmoricu kandidata.

Na početku propovijedi nadbiskup Vukšić je kazao da je ređenje novih službenika oltara i navjestitelja Riječi Božje uvijek velika radost za svaku biskupijsku i redovničku zajednicu. „No, taj svečani događaj, svaki put kad se zbiva, posljedica je također odluke i izbora konkretne osobe koja je, surađujući s milošću Božjom i posvema slobodno odgovarajući na inicijativu i poziv od Boga, izabrala biti ponizni sluga i posrednik Božjih sredstava spasenja, glasnik njegove Riječi i nauka, djelitelj svih ostalih darova i blagoslova koje Božja providnost, po zaslugama Isusa Krista spasitelja svijeta, nudi svima kao sredstva za čuvanje duhovnoga zdravlja na putu spasenja.“

Dodao je da se cijela Crkva raduje s kandidatima koji primaju prvi stupanj svetoga reda na svom putu prema svećeništvu.

Propovijed je nadbiskup zaključio riječima: „Neka vaš primjer i ponašanje potiču ljude da vas nasljeduju. Budite uvijek jaki i ostanite nepokolebljivi u Kristu. Neka vas ispravna savjest uvijek ima razloga hvaliti. Nasljedujte Krista koji je došao svima služiti na putu spasenja. Tako će i za vas vrijediti biblijske riječi da ‚oni koji dobro obavljaju [đakonsku] službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu‘ (1 Tim 3, 8 – 13).“

Kandidati za đakonat izrazili su spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova i poštovanje i poslušnost. Dok je cijela zajednica molila litanije Svih svetih, đakoni su ležali prostrti na tlo, nakon čega je nadbiskup Vukšić položio ruke na svakog od kandidata te izmolio posvetnu molitvu. Potom su župnici župa iz kojih dolaze novozaređeni đakoni pomogli đakonima obući službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti.

Nakon što su đakoni, primajući evanđelistar, obećali naviještati Božju riječ, cijela kršćanska zajednica izmolila je Vjerovanje, a đakoni su pristupili oltaru posluživati u skladu sa svojom službom.

Za đakone su zaređeni:

Vrhbosanska nadbiskupija

Marin Petrović (Župa Presvetog Srca Isusova – Prozor)

Franjevačka provincija Svetoga Križa – Bosne Srebrene

Fra Dario LAŠTRO (Župa sv. Ante Padovanskog – Busovača)

Fra Driton HAJDARAJ (Župa Rođenja Blažene Djevice Marije – Bec, Kosovo)

Fra Anton SELITAJ (Župa sv. Ivana Krstitelja – Zlokućane, Kosovo)

Fra Tonči ŠARIĆ (Župa Franje Asiškoga – Bila kod Livna)

Fra Matej JURIČEVIĆ (Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Uskoplje)

Fra Tomislav VIDOVIĆ (Župa sv. Ante Padovanskog – Bugojno)

Đakonsko ređenje misionara Krvi Kristove u Prozorju

U Centru pomirenja u Prozorju, u crkvi Predragocjene Krvi Kristove, svečano je u ponedjeljak 21. listopada proslavljena svetkovina utemeljitelja Družbe misionara Krvi Kristove sv. Gašpara del Bufala, najvećeg apostola Predragocjene Krvi. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je biskup dubrovački Roko Glasnović koji je tom prilikom podijelio ređ đakonata br. Ivanu Orejašu, CPPS.

Na misi su koncelebrirali upravitelje Hrvatske delegature p. Ilija Grgićem, dekan Dugoselskog dekanata preč. Ivan Valentić i ostali misionari Krvi Kristove: p. Marijan Zubak, p. Davor Lukačević, p. Stjepan Ivan Horvat, p. Ivan Raljušić i p. Karlo Mario Petroviće te brojni svećenici iz susjednih župa i prijatelji Družbe.

U nadahnutoj homiliji biskup Glasnović je pozvao na molitvu za ređenika br. Ivana te mu se obratio: „Brate Ivane, primaš sveti red đakonata, dobivaš novu dužnost. I za tebe i za sve nas vrijedi: Što je veća zgrada, potreban je dublji temelj, što je veća služba, potrebna je veća poniznost! Uz božanske krjeposti: vjeru, nadu i ljubav, poniznost je kraljica krjeposti. Isusov duh jest duh služenja, Isusov zakon jest zakon predanja sebe drugima. Kad se čovjek buni protiv služenja i predanja, a svima nam se to događa, pokazuje da još uvijek nije pronašao sebe i svoj poziv kao čovjek – jer znamo da služiti znači kraljevati uvijek nasljedujući Krista!“

Biskup je napomenuo da nije laka stvar biti đakon, no postoje veliki zagovornici na Nebu. Jedan od njih je i sv. Gašpar te je biskup podijelio iskustva svojih “susreta” sa svecem dok je studirao u Rimu.

Naglasio je kako je sv. Gašpar „želio probuditi srca da dođe do uma i savjesti, da oni koji su kršteni, a to smo i svi mi, započnu razmišljati o svome poslanju i potpunom zaokretu Kristu. Dozvoliti da nas očisti Kristova Krv spasenja i posvetiti se u svojim zajednicama. Piše on kardinalu Cristaldiju: ‘Ako je tako slatka stvar truditi se za Boga, što će tek biti radovati se s Njime?! Ove službe ne bih ostavio za bilo kakav položaj! Molim se Bogu da mi dozvoli umrijeti s oružjem u ruci koje je Križ Gospodnji i, ako se Bogu svidi, naviještajući Božju Riječ.’” Sv. Gašpar je pastoralno i kroz pučke misije djelovao 23 godine te činio brojna djela ljubavi i Caritasa te osnivao pobožna udruženja. “I eto nam uzora, zagovornika i zaštitnika kojemu se molimo i utječemo,“ kazao je biskup.

Na kraju se biskup Glasnović još jednom obratio ređeniku rekavši kako se sada dovršava jedan cilj njegovog životnog puta i otvara nova stranica. Govoreći o tome što bi mu mogli poželjeti, biskup je podsjetio na riječi pape Franje koji, kada govori o služenju, spominje tri stava koja dolikuju svima pa i đakonu a sadržana su u sintagmama: visoko podignute oči, sklopljene ruke i bose noge.

Uslijedio je obred đakonskog ređenja br. Ivana po rukama biskupa Glasnovića, a nakon toga su i nazočni misionari Krvi Kristove klečeći pred oltarom obnovili svoje zavjete vjernosti Družbi.

Na kraju mise p. Grgić je uputio riječi zahvale dobrom Bogu te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo slavlje bude tako svečano i Bogu ugodno, čestitajući svima ovaj veliki blagdan, svetkovinu, osobito Obitelji Krvi Kristove: braći misionarima, sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, Zajednici Krvi Kristove i simpatizerima, svima nazočnima. Zahvalio je i biskupu Glasnoviću koji je tako otvorena srca primio Družbu u svoju biskupiju i povjerio im dio svojega stada te mu darovao plaketu s likom sv. Gašpara, donosi cpps.hr.