Na početku emisije Marin Periš naglasio je kako je potrebno širiti kršćansku radost i nadu među mladima. “Nije uvijek lako biti radostan jer je život pun izazova i teških situacija i to je uvijek izazva za našu vjeru i nadu. Rekao bih kada se dogodi neka teža situacija da ta situacija ili ta okolnost zapravo nam pokaže jesmo li zapravo stvarno radosni. Te teškoće su test za našu radost”, dodao je.

Posebno je istaknuo da su važni primjeri na kojima se nadahnjujemo te da zasigurno nema boljih primjera od svetaca. “Naš cijeli kršćanski život sakramenti, molitva, rad na sebi mora voditi k tome da kad dođu teški trenuci mi kažemo da imamo povjerenja u Boga i da idemo s njim. Bog kontrolira situaciju, a ne ja”, rekao je naš gost.

Naš cijeli kršćanski život sakramenti, molitva, rad na sebi mora voditi k tome da kad dođu teški trenuci mi kažemo da imamo povjerenja u Boga i da idemo s njim.

Govoreći o gubitku radosti Marin je istaknuo da smo je izgubili upravo iz razloga jer smo izgubili usredotočenost na Boga i dodao: “Kad god se dogodi razdoblje da mi molitveni život pati odmah gubim radost. Čak i neki vjernici gledaju sa strane Boga kao neki hobi i mole se i samo kad je dobro, ali moli se i kad je loše i tu se vidi kako je čvrsta naša vjera. Tu se vidi koliko ja računam na Boga. Ako vratimo fokus na Boga sigurno ćemo vratiti radost”.

Dotaknuo se i razlike između radosti i veselja te naglasio: “Radost je stanje duha, to nije raspoloženje. To je sanje naše duše, stanje dubokog mira i povjerenja u Gospodina. To je nešto trajno i to ne može poremetiti neka situacija jer ja i tada mogu zadržati povjerenje u Gospodina. Radost je i dar. Veselje je vezano uz nekakav osjećaj i raspoloženje. Nije dobro vidjeti smrknutog kršćanina”.

Veselje je vezano uz nekakav osjećaj i raspoloženje. Nije dobro vidjeti smrknutog kršćanina.

A na pitanje kako kao vjernik pristupiti teškim situacijama odgovorio je: “Smrknutost je prilika da se pitamo u čemu je problem, u čemu su moji strahovi, gdje je moja nada, gdje je moja vjera, u čemu ja zapravo stavljam svoju nadu i vjeru, što je moje sidro. Smrknutost je znak nezdravog duha jer radost proizlazi iz zdravog duha. To mi može pokazati da moj duh nije potpuno zdrav i usmjeren na Gospodina te da nismo potpuno slobodan u tom smislu, da sam navezan na mišljenje drugih. Smrknutost je znak da se jako puno uzdam u svoje snage, a ne u Boga”.

“Gospodin stavlja radost u središte naše vjere. Radost je znak te ljepote, zdravog duha i povezanosti s Gospodinom. I zato kad smo vedri, nasmijani i unatoč križu mi znamo sijati nadu, to privlači druge, to je evangelizacija samo takva, magnet za druge. Ti sjajiš”, naglasio je Periš.

Marin je postavio svima nama pitanje jesmo li ljudi Uskrsa ili Velikog petka i dodao: “Baš u toj teškoći Gospodin hoće izvući još boljeg mene iz te poteškoće. I zato radost što možemo trpjeti za Gospodina i biti slični trpećem Kristu. To je zrelost i treba doći do toga. Nije lako, ali borimo se”.

Baš u toj teškoći Gospodin hoće izvući još boljeg mene iz te poteškoće. I zato radost što možemo trpjeti za Gospodina i biti slični trpećem Kristu. To je zrelost i treba doći do toga.

Dotaknuo se i humora te naglasio da je humor svojstven inteligentnim ljudima. “Vjerujem da je Isus imao najbolji i najzdraviji smisao za humor. Nazire se u biblijskim navodima Isusova inteligencija i humor. Možda ne na način na koji mi očekujemo, ali kada uđemo dublje to i prepoznamo”, rekao je.

“Zdrav humor ili zdrava duhovitost su znak zdravog duha. Zdrava duhovitost i donosi zdrav duh, ali  i zdravlje tijela i odnosa i na neki način život čini ljepšim, lakšim i opuštenijim i lakše podnosimo poteškoće”, poručio je.

Emisiju poslušajte ovdje: