Tema emisije Pod križem bila je Hrabrost i snaga korizme. "Kao što magnetska igla traži svoj sjever i neće se smiriti dok ga ne pronađe, tako slično i ljudska duša traži svoga Stvoritelja i samo u njemu nalazi svoj dubinski mir i radost", istaknuo je voditelj emisije, vlč. Nikola Jurković.
Vlč. Jurković je istaknuo kako je korizma vrijeme pokore, ali i nade. Ona nam služi kao priprava na Isusovo uskrsnuće. Poznato je da je korizma vrijeme pokore koje nije svrha samom sebi, već nam pomaže uskrsnuti s Kristom kako bismo obnovili krsni identitet i ponovno se rodili uz pomoć Božje ljubavi. Ovih četrdeset dana su za sve nas izlazak iz ropstva, iz grijeha, na slobodu, na susret s Kristom Uskrslim. “Svaki korak, svaki napor, svaka kušnja, svaki pad i svako ponovno ustajanje, sve ima smisla samo unutar nauma Božjeg spasenja, koji želi za svoj narod život, a ne smrt, radost, a ne patnju – želi zapravo od nas da budemo snažni i hrabri”, rekao je.
No, to ne znači da je On učinio sve a da mi ne moramo učiniti ništa, da je on prošao putem križa, a da ćemo mi ‘ići u nebo u kočiji’.
Isusova Pasha je njegov izlazak, kojim nam je otvorio put koji vodi do punog, vječnog i blaženog života. Da bi otvorio taj put, Isus se morao lišiti svoje slave, poniziti se, postati poslušan do smrti na križu. Zahvaljujući njemu mi smo spašeni od ropstva grijeha. “No, to ne znači da je On učinio sve a da mi ne moramo učiniti ništa, da je on prošao putem križa, a da ćemo mi ‘ići u nebo u kočiji'”, istaknuo je vlč. Jurković. Nadalje je objasnio kako je naše spasenje svakako njegov dar, ali zato što je to povijest ljubavi, zahtijeva naš “da” i naše sudjelovanje.
Naglasio je kako je Krist kušan za nas i pobijedio je Napasnika za nas, ali i mi se moramo s Njim suočiti s napastima i nadvladati ih. On nam daje živu vodu svoga Duha, a na nama je da se napajamo na njegovu izvoru, u sakramentima, u molitvi, u klanjanju; On je svjetlo koje pobjeđuje tamu, a od nas se traži da hranimo mali plamen koji nam je povjeren na dan našega krštenja.
Korizma je znak našeg putovanja iz ropstva na slobodu koje treba stalno obnavljati.
Korizma je znak našeg putovanja iz ropstva na slobodu koje treba stalno obnavljati. To je zahtjevan put, kao što i treba biti, jer ljubav je zahtjevna, ali je to putovanje puno nade. Štoviše, rekao bih da je korizmeni izlazak hod na kojem se sama nada oblikuje. Napor prolaska kroz pustinju – sve kušnje, napasti, iluzije – sve to služi oblikovanju čvrste nade.
U korizmi posebno razmišljamo o tome da je Isus za nas dao svoj život. Izdržao je sve kušnje, uvrede, udarce da bi nam svojim uskrsnućem omogućio vječni život. Zapitajmo se – koliko smo svjesni te njegove žrtve za nas? Koliko je cijenimo? Koliko smo puta Isusu zahvalili za tu žrtvu i za vječni život?!
Vlč. Jurković je rekao kako su neke male žrtve sa naše strane su uvijek dobrodošle. “Potrudimo se više posvetiti molitvi, dobrim djelima, izvršavanju svojih obveza. Češće pohađajmo svete mise. Ispovijed, pričest i Božja riječ dat će nam dovoljno snage za ovozemaljski život”, poručio je.
Hrabrost i snaga korizme – molitva
Jurković je spomenuo kako je njemu najdraža definicija molitve ona koja kaže da je molitva druženje s Bogom. “Rezultat toga i takvog druženja trebala bi biti pozitivna promjena u našem životu, ponašanju, u našem odnosu prema Bogu i prema bližnjemu”, naglasio je.
Važnost i snagu molitve rastumačio je na slikovit način posluživši se pojavom indukcije koja je poznata pojava u fizici. Kad se obično željezo nađe jedno vrijeme blizu magneta, onda i ono postane magnetizirano te može privlačiti novo željezo. Tako i osoba koja se druži s Bogom u molitvi, ispunja se duhom Božjim, poprima nešto od ljepote, snage i ljubavi Božje. Ljudska duša čezne za svojim Stvoriteljem. “Kao što magnetska igla traži svoj sjever i neće se smiriti dok ga ne pronađe, tako slično i ljudska duša traži svoga Stvoritelja i samo u njemu nalazi svoj dubinski mir i radost. To se događa po molitvi”, istaknuo je.
Kao što magnetska igla traži svoj sjever i neće se smiriti dok ga ne pronađe, tako slično i ljudska duša traži svoga Stvoritelja i samo u njemu nalazi svoj dubinski mir i radost.
Nadalje je objasnio kako zajednička molitva ima silnu moć kad su molitelji jednodušni i ustrajni. Jednodušni postaju kad istinski ljube Boga i kad se mole za istu stvar, kad zajedno traže istu milost.
Naša molitva treba biti ustrajna. Ustrajnost u molitvi jača našu vjeru i priprema dušu da primi njegove milosti Božje. Tko ustraje do konca, taj će se spasiti, čitamo u Svetom pismu. Tko ustraje u svojoj molitvi makar ne prima odmah ono što od Boga traži, znak je da on u to vjeruje i da će na koncu dobiti prema svojoj vjeri, dodao je.
Molitva ima i terapijske učinke na našu dušu i tijelo.
Molitva ima i terapijske učinke na našu dušu i tijelo. Ozračje Božje ljubavi doživljene u molitvi čisti psihu od negativnih misli i bolnih osjećaja, liječi rane duše i povećava slobodu i jasnoću duha. Jurković kaže da plodovi žarke molitve i dubinske meditacije vidljivi su na svim razinama ili dimenzijama osobe.
U Lurdu su bila izliječena djeca koja još nisu mogla ni govoriti a kamo li moliti, ozdravili su i neki nevjernici. Međutim, netko je molio za njih i pored njih. Nismo ni svjesni koliku snagu ima u sebi žarka i ustrajna molitva pravednika. “Da bismo imali takvu molitvu, treba se najprije pokajati za svoje grijehe, skrušeno ih ispovjediti da nas Bog po Kristu učini pravednicima. Zatim, molitvu treba uputiti iz dubine srca, ona treba biti žarka, snažna i ustrajna”, objasnio je vlč. Jurković.
»Ne boj se! Samo vjeruj!«
Prava vjera uvijek pronalazi put do cilja i čini čudesna djela. Više puta smo imali priliku u Evanđelju doživjeti svjedočanstvo kako se isplati vjerovati čak i onda kada nam svi drugi govore da je svaka nada izgubljena. Isus je rekao kako je potrebno samo malo vjere, poput zrna gorušičina, kako bi planina skočila u more.
“Uistinu, Gospodin od nas ne traži puno kako bismo dobili ono što tražimo”, istaknuo je Jurković i dodao kako na mnogo mjesta u Bibliji vidimo da Isus kaže: “Vjera te tvoja spasila!” Ako se danas usudimo reći da nas Gospodin ne sluša i da ne odgovara na naše molitve onako kako želimo, onda sada imamo priliku pronaći uzrok tome svemu. Vjerujemo li u to što molimo?
Vjerujemo li u to što molimo?
Jurković je podsjetio na svjedočanstvo žene koja je dotakla Isusove haljine kako bi ozdravila. Ona nam pokazuje kolika je snaga vjere. Njoj je bilo dovoljno da u vjeri dotakne haljinu kako bi zadobila ozdravljenje. Mnogi su u tom trenutku bili oko Isusa i dodirivali ga, ali je Isus osjetio samo njen dodir. Dotakla Ga je njena vjera i to je bilo dovoljno. Nije bilo nikakvog razgovora, nije bilo molitve, to je bila vjera na djelu. Vjera koja je potakla milosrđe da učini čudo.
Vjera je kadra učiniti velika djela koja utječu na cjelokupno čovječanstvo. Majka Terezija je jednom prigodom rekla da je to što njene sestre s njom čine samo mala kap u oceanu, ali upravo bez te kapi ocean bi bio manji.
Kada mijenjamo sebe, mi mijenjamo svijet.
“Bitno je ono što kao pojedinci činimo. Neupitno je utječe li to na okolinu. Kada mijenjamo sebe, mi mijenjamo svijet”, rekao je vlč. Jurković. No, da bi se sve pokrenulo i dobilo na snazi, potrebna je vjera.
Zašto se, onda, ne bismo odvažili na tu avanturu vjerovanja? “Budimo danas mi oni koji će pokazati kako se isplati vjerovati i ići strujom protivnom ovom svijetu za koju nam je potrebna Kristova snaga i hrabrost”, apelirao je.
Molitva za hrabrost i snagu u korizmi
Želim te Gospodine zamoliti večeras za hrabrost i snagu u ovom korizmenom vremenu. Znam da sam s tobom na poseban način povezan koroz vrijeme molitve i posta, vrijeme u kojem ću te pratiti na tvom putu u Jeruzalem, na Golgotu, i do konačne pobjede nad smrću.
Još uvijek sam tako razdijeljen u sebi. Uistinu te želim slijediti, ali također želim slijediti svoje osobne želje i slušati glas koji mi govori o ugledu, uspjehu, ljudskom obziru, užitku, moći i utjecaju. Pomozi mi da budem gluh na ove glasove i pažljiv jedino na tvoj glas. Znam da će korizma biti vrlo teško vrijeme za mene. Svakog trenutka svog života morat ću si posvješćivati tvoj put. Moram birati misli koje su tvoje misli, usklađivati svoje riječi s tvojima, činiti kako bi ti činio. Nema vremena ni mjesta gdje nije potrebno uvijek iznova za tebe se odlučivati. A svjestan sam kako se duboko u sebi opirem izabrati tebe. Molim te, Bože, budi sa mnom svakog trenutka i na svakom mjestu. Daruj mi snage i hrabrosti da živim ovu korizmu vjernički, pa kada dođe Uskrs, da budem sposoban uživati radost novog života koji si mi pripravio. Amen.
Emisiju u cijelosti poslušajte ovdje: