Zlo postoji

Zlo nije jednoznačan pojam da bi se na pitanje „odakle je ono poteklo?“ moglo tako lako odgovoriti. Pojam zla podrazumijeva različite stvarnosti.

„Sveto pismo ne daje detaljan odgovor, ali se pretpostavlja da… je Zlo Božje stvorenje, ali ga nije Bog zlog stvorio nego se vlastitom slobodom i spoznajom okrenulo protiv Boga. To su zli anđeli, demoni. S druge strane čovjek sam je odgovoran za zlo u svijetu time što ga je pustio u vlastito srce…“, kazala je prof. dr. Kovač.

Prirodne katastrofe, koje pripadaju skupini fizičkog zla kojim se bavila klasična teologija, proizlaze iz nesavršenosti prirode te ostavljaju sekundarne posljedice na ljude.

Čovjek danas ima iskustvo zla.

Kod „vjernika postoji pretjerano vjerovanje u Zlo… previše ga se svugdje vidi“, dok se s druge strane „premalo vidi vlastita odgovornost za vlastiti život i djelovanje. Tu treba naći ravnotežu, treba se razlučivati više“, istaknula je s. Valerija.

Prof. dr. Kovač je objasnila kako je zlo otajstvo jer ga se ne može do kraja shvatiti, ali zlo je ono razorno otajstvo koje „destruktivno djeluje na čovjeka“.

„U zlo ne možemo vjerovati kao u Boga, u njegovu moć u njegovu istinitost – to je Bog, njemu se predajemo. U Zlo vjerujemo da postoji, da ima moć, ali opet nije moćno kao Bog. Zlo nije neki protubog“, naglasila je dr. sc. Kovač.

Demonologija

Na pojam zla, naslanja se pojam demonologije tzv. nauka o demonima koji se u katoličkom učenju nalazi na marginama. Smatra se da su demoni duhovna bića, „Božja stvorenja, ali koja su vlastitom slobodnom voljom i spoznajom se okrenula protiv Boga“, istaknula je prof. dr. Kovač.

„O tome se postojano šuti“, nadovezao se isusovac p. Siniša Štambuk, a ta šutnja, prema mišljenju p. Siniše, ostavlja posljedice koji nisu ugodne. U svećeničkoj formaciji ga se nije pripremilo na suočavanje s posljedicama koje zlo ostavlja na onoga tko mu se otvori.

S druge strane, pojedini su laici prošli više etapa formacije kako bi bili spremni za konkretnu borbu protiv zla onda kada je to potrebno.

Voditelj molitvene zajednice „Nanovo rođeni“ Mišo Lukenda svjedoči: „Osobno sam bio u Rimu na formaciji za voditelje koju je organizirao Charis – tijelo koje je zaduženo za pastoralno-teološku brigu karizmatskog pokreta na razini svijeta.“

Sudionici su bili poučeni da se utjecaj Đavla može rasporediti na tri razine – ometanje, tlačenje i opsjednuće. Postoji i četvrta kategorija koja je iznimno rijetka, a to je posjednuće.

Po krštenju, laici imaju kraljevsku, svećeničku pa i proročku službu, iz toga proizlazi autoritet za molitvu.

Zajednica „Nanovo rođeni“ preuzela je Unbound model molitve. Riječ je o nekonfrontacijskom modelu molitve kojem je Crkva dala imprimatur.

Taj model nastoji shvatiti „gdje je čovjek otvorio ulaze zlu u svoj život. Kad se zatvore ti ulazi, Đavao tad ne ostaje predugo u čovjeku. Nekad nije potrebna neka snažnija molitva Crkve da bi on izgubio utjecaj“, istaknuo je Mišo Lukenda te nadodao da se Unbound model „bazira na biblijskim principima“.

Jednako kao što i Bog poštuje našu slobodu, poštuje ju i Đavao, ali za razliku od Boga, Đavao je nastoji pridobiti, a jednom kad ju pridobije, „koristi napasti kako bi napao nas i druge“, kazao je p. Siniša te zaključno rekao da bitka sa zlom „postoji od Edenskog vrta. Đavao je spoznao da ima malo vremena u svijetu koji je napredovao, pa čini što može. Tu mu pomaže naša neinformiranost uključujući i kleričku neinformiranost. Pomažu mu naše slabosti i šutnja unutar Crkve i društva“.

Kristovom pobjedom, Kristovim spasenjem živimo u posljednjim vremenima.

„Treba razbiti strah od posljednjih vremena jer Kristovo je posljednje vrijeme. Pobjeda dobra je ostvarena, ona se još nije manifestirala do kraja u našem životu. To je takozvano eshatološko već da, još ne, živimo otkupljeni, ali se još suočavamo s nevoljama“, zaključila je prof. dr. Kovač.

Emisiju u cijelosti možete pogledati klikom na poveznicu niže.