Prije mnogo godina, kada je jesenska nogometna sezona bila u punom jeku, ovo je bila gotovo svakodnevna molba mog najmlađeg sina kada bih se vratio s posla. Ponavljalo se to tijekom vikenda, pogotovo u pauzama za reklame kada su igrali naši omiljeni timovi. "Možemo li igrati skrivača?" ili "Možemo li gađati koševe?" ili "Tata, hoćeš li igrati s legićima?" U prijevodu, moj sin je zapravo govorio: "Tata, hoćeš li provesti malo kvalitetnog vremena sa mnom?"
Kao i mnogi od vas, vodim prilično užurban život. Vodim malu tvrtku, imam sina s visokofunkcionalnim autizmom i blagoslovljen sam što imam ženu punu ljubavi koja me također treba. Otkako sam se obratio prešao na katoličanstvo, uključen sam u razne službe i služim u neprofitnim odborima u svojoj zajednici. Provodim vrijeme pišući knjige i članke, govoreći i ispunjavajući svoje dužnosti urednika. Dajem sve od sebe da sve te stvari obavim tijekom dana i prije nego što se moja žena i djeca ujutro probude, tako da naše večeri i vikendi budu rezervirani samo za obiteljsko vrijeme, piše Randy Hain s portala Integrated Catholic Life.
Iako bih vam volio reći da sve lijepo funkcionira i da sam sve smislio. . .Nisam. To je svakodnevna borba. Ali moji su me sinovi trebali, posebno kad su bili tinejdžeri. Jednostavno sam morao biti bolji.
Iako su moji sinovi sada stariji, osvrćem se na teške, uvijek pune izazova godine školovanja i obrazovanja. Iako je blagoslovljen što je u privatnoj katoličkoj školi, moj se najmlađi sin još uvijek suočavao s neugodnim predtinejdžerskim i tinejdžerskim godinama, izloženošću lošim kulturnim utjecajima i pritisku vršnjaka. Većina roditelja vjerojatno se suočava s istim izborima kao ja i moja žena.
Svoje roditeljske odgovornosti možemo prepustiti drugima. Možemo dopustiti vršnjacima, televiziji, internetu, videoigricama i bezbožnoj materijalističkoj kulturi da odgajaju naše sinove i samo se nadamo najboljem…
ILI
…možemo živjeti u skladu sa svojim odgovornostima i pozivom roditelja. Naš jasan poziv je pomoći našoj obitelji da dođe u raj. To je težak zadatak i zahtijeva hrabrost, naporan rad, teške izbore i puno molitve. Koliko često izgubimo onaj pravi fokus na vrijednosti kojima želimo našoj obitelji dobro? Bojim se da se to događa prečesto.
Nitko od nas nije savršen, ali možda možemo slijediti ovih pet osnovnih koraka kako bismo ostali na pravom putu:
Iskoristite svoje zajedničko vrijeme. Moj sin i ja imali smo sjajne razgovore na putu do treninga ili kad smo igrali nogomet u dvorištu. Važno je maksimalno iskoristiti svaku minutu s našom djecom kao priliku za dijeljenje iskustva i voditi ih do dobrih odluka u životu. Postavljanje vremena za obiteljsku večeru kao prioritet jedan je od načina da se to ostvari. Znajte da su njihovi pokušaji da privuku našu pozornost često potencijalni vapaj za pomoć. Trebaju nas, ali jesmo li dostupni?
Djeca su nam Božji dar. Izvrsna briga o Njegovim stvorenjima naš je dar Njemu.
Slušajte prije poučavanja. Ovo mi je teško! Najbrži način da se moj sin smiri jest da ga prvo saslušam i potaknem da podijeli svoje misli.
Budite veliki katolički uzori. Ne može biti jednostavnije od ovoga, ali shvaćamo li koliko često naša djeca promatraju svaki naš pokret? Voljet će Boga, biti uzbuđeni zbog mise i biti odani našoj katoličkoj vjeri samo ako i mi to činimo. Ako vjerno molimo, vjerojatnije je da će i oni vjerno moliti. Vjerojatnije je da će odrastati slijedeći Učiteljstvo.
Osjećam da je svaka minuta provedena ispred TV-a ili računala izgubljeno vrijeme i propuštena prilika za interakciju s obitelji.
Poštujte sakrament ženidbe. Želite li vidjeti kako vaša djeca jednoga dana osnivaju obitelji? Ljubimo stoga svoje supružnike i oblikujemo brak u kakvom želimo da uživaju. Pokažite otvorenu ljubav, recite “Volim te” i pobrinite se da djeca znaju koliko cijenimo i poštujemo osobu s kojom smo se vjenčali. Osuđujemo svoju djecu na budućnost bez braka ili mogući razvod, ako odrastaju u domu u kojem se sakrament braka ne cijeni i ne trudi oko njega.
Osjećam da je biti bolji roditelj hrvanje koje nikada ne prestaje!
Isključite se od popularne kulture. Ako smo navezani na televizijske emisije ili na kupovanje smeća koje nam ne treba, naša će djeca vjerojatno oponašati naše ponašanje. Osjećam da je svaka minuta provedena ispred TV-a ili računala izgubljeno vrijeme i propuštena prilika za interakciju s obitelji. Osjećam da je biti bolji roditelj hrvanje koje nikada ne prestaje! Ova se tema često pojavljuje u mojim svakodnevnim molitvama dok tražim razboritost i hrabrost za činiti prave stvari. Djeca su poput gline koju treba oblikovati i razvijati. Ako nismo blizu naše djece, oni koji djecu vide samo kao potrošače ili im žele nauditi, “uskočit” će u taj vakuum.
Budimo hrabri! Ugledajmo se u Oca našega nebeskoga!