Obilježavamo spomen vjernih mrtvih, sjećamo se svih naših pokojnika i molimo za njih, čija je vjera, kako kaže molitva iz Obrednika za sprovode, samo Bogu znana. Kršćanska nas objava uči da Bogu svi žive, ali iskustvo da s ovog svijeta odlaze naši bližnji i spomendani kao što je današnji, uvijek iznova pred nas stavljaju pitanje o smislu našeg života. Jer, čovjek je otkrio mnoge lijekove i rješenja u modernom svijetu znanosti i tehnologije, ali pred smrću ostaje bez odgovora. Zašto umiremo, zašto postojimo, tko nas je stvorio, odakle dolazimo i kamo idemo? To su pitanja koja čovjeka prate od početka svijeta sve do danas. Tako nam i današnje prvo čitanje iz knjige o Jobu svjedoči kako postoji razmišljanje i vjera već prije više od 2500 godina u Boga koji je Izbavitelj, gospodar života. Otkud primitivnim narodima onoga vremena misao da bi mogao postojati život nakon života, otkuda je stiglo to nadahnuće? Pa možemo reći da sva nadahnuća imaju korijen – u istini koja je često skrivena, ali se malo-pomalo nazire. Ona je tu. Ona dolazi od Boga jer Isus je rekao za sebe da je on istina.

Krist Gospodin danas u Evanđelju kaže da želi sve one koje mu daje Otac uskrisiti i darovati im vječni život. Ne želi da itko propadne.

Vidite, draga braćo i sestre, čovjek je primio Božju objavu kroz povijest. Bog se otpočetka postupno objavljuje. On koji je stvorio sav svemir i svijet, živa i neživa bića, gospodar je sve stvarnosti: i onih najvećih i onih najmanjih detalja. On je pobjednik nad smrću. Krist Gospodin danas u Evanđelju kaže da želi sve one koje mu daje Otac uskrisiti i darovati im vječni život. Ne želi da itko propadne. Tko, dakle, vjeruje u Njega, već ima život vječni. Za nas vjernike smrt je novi početak i ispunjenje Božjeg obećanja koje smo čuli: Božja je volja da tko god vjeruje u Sina ima vječni život. Tko vjeruje u Sina? Zasigurno onaj tko se krštenjem ucijepio u njegovu smrt, jer i Krist je umro, i On je prošao kroz smrt. Vjeruje onaj tko vjeruje u uskrsnuće i tko životom svjedoči Krista uskrsloga. Zašto mnogi danas misle da mi vjernici vjerujemo u bajke? Jer ne shvaćaju da je cijeli život i sve postojanje zapravo čudesno Božje djelo.

Neka Gospodin bude milosrdan, kao što je i rekao da želi, svima nama – i našim pokojnima i nama koji smo još na zemlji.

Očito mi, prolazni i konačni, proizlazimo od Onoga koji nema ni početka ni kraja, koji je drukčiji od nas ljudi i koji nas je stvorio. I u njemu je sve poznato i omogućeno što danas postoji. Drugim riječima, On svemu daje postojanje, bićima, mislima, idejama i svim događajima. Pa ako nam se htio objaviti u povijesti po Sinu Isusu Kristu – tko može tvrditi drukčije? Mi znamo da Isusovo djelo traje i danas. Zato Crkva vjeruje u Kristove riječi i širi ih do nakraj zemlje. Crkva danas naviješta uskrsnuće – da završetak zemaljskog života nije kraj postojanja. Novi život je ono što svi iščekujemo, i mi koji još putujemo zemljom i svi oni koji su već usnuli. S tom vjerom se i okupljamo danas te molimo gospodara života, našeg Stvoritelja i Oca, za sve naše pokojne. I kao oni koji vjeruju u njegovu preobilnu ljubav i dobrotu budimo mu zahvalni što nam sam prvi prilazi, što je njegova želja da imamo život s njim u nebu. Isus kaže da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni. Na jednom drugom mjestu kaže da je Otac u njemu i On u Ocu, i da tko vidi Sina vidi i Oca. Kad se okupljamo na svetu euharistiju ili kad smo na euharistijskom klanjanju, gledamo ga u kruhu koje je njegovo Tijelo. Tada gledamo i Oca. Dragi vjernici, smijemo mu često usmjeriti svoje oči – i ove tjelesne, ali i oči vjere, oči duha. Gledajmo ga u vjeri i s pouzdanjem! Dopustimo mu da nas njegov pogled preobražava, da nas približava svetosti i uskrsnuću. Neka Gospodin bude milosrdan, kao što je i rekao da želi, svima nama – i našim pokojnima i nama koji smo još na zemlji.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Krešimira Čuture prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.