Na svojem Facebook profilu o. Marko Maglić podijelio je razmišljanje nepoznatog autora o svećeniku i mnoštvu različitih emocija s kojima se susreće kroz samo jedan dan.

“Prije nekoliko dana pozvan sam na krštenje prijateljevoga sina. Kad sam došao u crkvu, iznenadio sam se jer su klupe ukrašene cvijećem. Pitao sam sakristana s kojim razlogom i on mi je rekao da će biti vjenčanje popodne. Sjeo sam sa prijateljima i obitelji i zajedno smo čekali svećenika koji je malo zakasnio. Kad je svećenik stigao, ispričao se i rekao da je bio s umirućim čovjekom kojemu je morao podijeliti sakramente. Krštenje je bilo jako lijepo, svećenik je bio ljubazan i svi smo primali neki mir od njega. U tom trenutku, na ulazu u crkvu, iznenadio sam se kad sam vidio lijes koji su unosili.

Ponovno sam vidio našeg svećenika i rekao mi je: Imam sprovod. Iznenađeno sam rekao svećeniku: Oče, upravo si proslavio radost krštenja! Sada ćete dijeliti tugu zbog sprovoda.
Svećenik mi je rekao: Točno. I prije krštenja podijelio sam tugu obitelji u pripremi umirućeg pacijenta za susret s Isusom. Bio sam vrlo iznenađen i rekao svećeniku: A popodne ćete podijeliti radost slavljenja braka, zar ne? Svećenik mi je s osmijehom rekao: Točno.
Shvatio sam koliko emocija svećenik mora podijeliti. Svećenik mora podijeliti tugu obitelji prilikom umiranja, radost krštenja, tugu smrti i sprovoda i radost braka. Uz to svećenik sudjeluje u pastoralu, nadgleda katehezu, ispovijeda i slavi sv. mise, radi u uredu, izdaje dokumente, vodi matične knjige, vodi financije i računovodstvo, brine za održavanje crkve, okuplja djecu, mlade, stare, pokušava stvoriti zajednicu.
Pomoglo mi je to shvatiti da biti svećenik nije laka stvar, shvatiti da biti svećenik nije običan posao. Biti svećenik je poziv za izvanredne ljude!”
(Autor nepoznat)

Molimo za blagoslov Kristovih svećenika!