Dođite blagoslovljeni Oca mojega! (Mt 25, 34)

Liturgija dana (2. studenog):

Prvo čitanje:
Iz 25,6a.7-9

Uništit će Gospodin smrt zasvuda.

U onaj dan: Gospodin nad Vojskama spremit će
svim narodima na ovoj gori
gozbu od pretiline. Na ovoj gori on će raskinuti
zastor što zastiraše sve narode,
pokrivač koji sva plemena pokrivaše
i uništit će smrt zasvagda.
I suzu će sa svakog lica
Gospodin Bog otrti –
sramotu će svog naroda
na svoj zemlji skinuti:
tako Gospodin reče.
I reći će se u onaj dan:
»Gle, ovo je Bog naš,
u njega se uzdasmo, on nas je spasio;
ovo je Gospodin u koga se uzdasmo!
Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.«

Psalam:
25,6-7c.17-18.20-21

K tebi Gospodine, uzdižem dušu svoju.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijehâ moje mladosti ni prijestupâ,
spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, o Gospodine!

Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje!

Čuvaj dušu moju, izbavi me:
neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.
Nedužnost i čestitost nek’ me štite,
jer u tebe se uzdam, o Gospodine

Drugo čitanje:
Rim 8,14-23

Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

Evanđelje:
Mt 25,31-46

Isus reče: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Vedran Jakić:

Dragi slušatelji,

Moliti Oče naš znači upirati svoj pogled prema Bogu čije očinstvo nije ograničeno zemaljskim prostorom i vremenom. Božje očinstvo nadilazi našu sadašnjost. Ta kratka i toliko topla riječ: „Oče“ je riječ oko koje smo okupljeni mi na zemlji, ali i oni na nebu, naši pokojnici u Božjem zagrljaju. Riječ „Oče“ progovara i jednima i drugima.

Riječ Oče nama na zemlji govori da je u našem srcu duboka, vatrena čežnja za Ocem kakvoga možda na zemlji i nismo imali. No, čini nam se da su se iznad te vatrene čežnje skupili tvrdi slojevi strahova, opterećenosti, traženja pažnje, povezivanja svoje vrijednosti s uspjehom i ranjenosti međuljudskim odnosima. Riječ oče čini nam se daleka, kao da moramo upirati svoj pogled gore i teško nam je reći mu što nam je na srcu.

Riječ Oče onima na nebu govori o toplom zagrljaju, o Božjim rukama koje su otrle suze s njihovih očiju, o očima ljubavi u koje su pogledali u trenutku smrti, trenutku kada više nije bilo bolesti, straha, uvjetovanosti i o beskrajnom osjećaju ljubljenosti i prihvaćenosti.

Današnji blagdan podsjeća nas da su pokojni naša budućnost, da je njihov odnos s Bogom naš cilj. Današnji blagdan potiče nas da njihov odnos s Bogom može postati naša sadašnjost onda kada dopuštamo vatrenoj čežnji našega srca da proključa, probije barijere straha i uvjetovanosti, kada svim srcem, oduševljeni svojim bogosinovstvom, molimo: Oče!