Egipat može biti dio tvoje povijesti. Ne mora biti tvoja adresa. Tvoja adresa je u Kristu. Vrijeme je da ondje počneš živjeti, poručio je vlč. Branimir Budinski u emisiji „Tebe tražim“ Hrvatskog katoličkog radija, 22. rujna 2026.

„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7:45.

„Bolna stvar boli još više ako je zatomljujemo, zato što je duša usmjerenija na nju: dok, s druge strane, ako izbacimo bol, usmjerenost duše se raspršuje kao da je riječ o izvanjskoj stvari, tako da se unutarnja tuga ublažuje“, napisao je sv. Toma Akvinski.

O gubitku voljene osobe i kako se nositi s time govorila je u srijedu u HKR-ovoj emisiji "S druge strane ogledala" Vanesa Šerić, vjeroučiteljica, sveučilišna specijalistkinja za pastoral kriznih situacija i certificirana edukatorica za podršku u tugovanju po metodi Davida Kesslera, predsjednica Udruge PUKS (Podrška u kriznim situacijama). 

Riječi koje slijede žele vam biti pomoć i potpora. Dao Bog, da vam, po snazi vjere, donesu utjehu.

Svećenik mora podijeliti tugu obitelji zbog umiranja, radost krštenja, tugu smrti i sprovoda, ali i radost braka. Uz to svećenik sudjeluje u pastoralu, nadgleda katehezu, ispovijeda i slavi sv. mise, radi u uredu, izdaje dokumente, vodi matične knjige, vodi financije i računovodstvo, brine za održavanje crkve, okuplja djecu, mlade, stare, pokušava stvoriti zajednicu. Molimo li za naše svećenike?

"Odustaneš li zimi, propustit ćeš obećanja proljeća, ljepotu ljeta i ispunjenost jeseni. Ne dopusti da bol jedne sezone uništi radost i zadovoljstvo svih ostalih. Ne sudi o životu na temelju jedne teške sezone."

Dvanaestogodišnjeg dječaka koji je u bolnici bio tri mjeseca upitao sam ga želi li biti misionar i spašavati duše. „Ali, oče, ne mogu ni sjediti u krevetu. Jedva se mogu pomaknuti.” "Točno. Ako prineseš svoje patnje za duše, možeš ih spasiti bolje od mene. Vidiš, Isus je propovijedao i činio mnoga čuda, ali se samo nekoliko ljudi obratilo. Međutim, kada je patio i umro, On je otkupio cijeli svijet.” Čuvši to, mladić je počeo plakati. "Zašto plačeš?" Zato što sam izgubio godinu dana pateći. Zašto mi to nitko nije rekao prije godinu dana?" Od tada više nije plakao. Umjesto toga, što je više patio, postajao je sretniji. Jer je pomagao spasiti više duša.

Trebamo život i smrt; smrt je ta koja život čini tako dragocjenim.

Tuga je komplicirana i nijansirana, ali je i čudna, paradoksalna prilika da se približimo ranjenom Srcu Isusovu i rastemo u dubljoj ljubavi prema Njemu. Tako nalazimo ozdravljenje u Njegovim ranama.