Na naš upit - 'Arena' ili 'Cibona' – bez razmišljanja Ksenija Abramović, glavna urednica i utemeljiteljica Laudato televizije, hitro je i veselo odgovorila: „Arena iduće godine! Prošle godine dvorana nam je bila nekako mala za 'Progledaj srcem'.
„Dragi vjerni slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, želim da vam se i ovoga Božića iznova u srcima rodi maleni Isus, da još jedanput u životu okrenemo novu stranicu i otvorimo svoja srca Bogu; vjerujući kako Gospodin sve izvede na dobro, onima koji ga ljube.
Božićna je to poruka Ksenije Abramović, glavne urednice, vlasnice i utemeljiteljice LTV-a, Laudato obiteljske televizije koje je izrekla gostujući u HKR-ovoj emisiji ‘Zašto vjerujem’ na Hrvatskoj katoličkoj mreži.
Osobito mladima želim poručiti: Sanjajte svoje snove, izađite hrabro u avanturu s Gospodinom, jer Bog nas ljubi, Bog vidi, Bog zna,
„Bog je dao svog jedinog sina. ‘I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!’ Dajte da ta riječ iz dana u dan raste sve jače i više, ma koliko bilo ponekad teško, probajmo se uzdići, nadići kušnju te izaći iz svojih vlastitih okvira”, poručuje Abramović i nastavlja:
Otvorimo vrata Kristu i sanjajmo. Osobito mladima želim poručiti: Sanjajte svoje snove, izađite hrabro u avanturu s Gospodinom, jer Bog nas ljubi, Bog vidi, Bog zna, samo budimo čista srca. Slavimo Božić, budimo sa svojim obiteljima, molimo zajedno u svojim obiteljima jer obitelj koja moli zajedno – ostaje zajedno. Neka nam ta radost, radost Gospodina našega Isusa Krista bude posebno u srcima i ovoga Božića.
Prekrasan mi je taj dječji stav povjerenja u Boga
Kaže da joj je u vjeri najljepši onaj osjećaj koji se s Božjom milošću dogodi, a treba ga zalijevati molitvom i sakramentima, prepuštenosti Bogu da On sve vodi. To oslanjanje na Božju Providnost čini je da se ne boji, već čvrstom u vjeri i da je sve u Gospodinovim rukama.
„Prekrasan mi je taj dječji stav povjerenja u Boga, predanosti da će Bog sve na dobro izvesti, učiniti”, navodi HKM-ova sugovornica. Ne boji se Boga, ali se boji da Boga ne povrijedi. Njoj je lijepa biblijska misao ‘Strah Božji, početak mudrosti’.
„Takav strah želim da me prati, iz ljubavi da Boga ne vrijeđam, žalostim. Bog je zaista dobrota i milosrđe, i tko bi se toga trebao bojati. Ako se Boga bojimo, znači da imamo neku drugu sliku Boga od te, očinske. A bilo bi dobro da posvijestimo koliki je Bog milosrdni Otac koji nas, ali baš u svakom trenutku čeka i želi iskazati što znači sadržaj imena njegovog Sina Isusa – Bog spašava.”
Na pitanje ‘čime hrani vjeru’, odgovorila je: Najviše sigurno s euharistijom. Zaista živo proživljavam i doživljavam one Isusove riječi iz Ivanovog evanđelja: ‘Ako ne blagujete tijelo moje, tijelo Sina Čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Misa je kao svojevrsni zadatak, obveza da zaista tu svoju molitvu i predanje u pretvorbi u konkretnom životu poslije i posvjedočiš
To je – kaže – moja hrana, dnevno pohoditi misu Ksenijin je način života. Ne navika. Nego zaista iskustveno uvjerenje da je u presvetoj Hostiji pohodi sam Isus i samim time osnažuje, osposobljava za postupati „više kao On, manje kao ja”.
Misa je – pojašnjava – i kao svojevrsni zadatak, obveza da zaista tu svoju molitvu i predanje u pretvorbi u konkretnom životu poslije i posvjedočiš. Da je zaista na oltaru ostalo i Kristu predano ono naše manjkavo, slabo, a da po pričesti primamo Njega, najsvetijega, samoga Boga kojega smo dužni pronositi ovim svijetom u odnosu s ljudima.
S druge strane, istovremeno, mislim da je to i najteže, stalno imati takvo stanje, biti u takvom stanju milosti, predanja, nepokoleban teškoćama, kušnjama. Dobro je uvijek se podsjećati kako je Bog činio u našoj prošlosti. S distance, kada gledamo unatrag, uvijek vidimo kako je nešto zapravo dobro završilo, kako nas je Bog štitio od nas samih. Od ostvarenja naših želja koje su mogle biti loše po nas. Dakle, prepustiti se kao dijete, bez straha, našem Gospodinu. Najljepše, ali nekad i najteže u životu vjere. Ali zato se to i zove vjera. Treba bezuvjetno pouzdanje da je naš život u Božjoj ruci i da je Njemu više nego nama samima stalo do našeg dobra.
Na HKM-ov upit ‘Arena’ ili ‘Cibona’ bez razmišljanja Ksenija Abramović je hitro i veselo odgovorila: „Arena iduće godine! Prošle godine dvorana nam je bila nekako mala. Zapravo svake godine tako bude na koncertu ‘Progledaj srcem’. Prvu godinu smo bili u dvorani od dvije tisuće ljude. Drugu godinu od četiri tisuće, a treću u dvorani kapaciteta za šest tisuća ljudi.
Prošle godine nam je očito trebala dvorana za osam tisuća ljudi, pa smo petu godišnjicu koncerta nekako zaključili odlukom da iduće izdanje 2019. mora biti u dvorani od 10.000 ljudi. Ako se potrudimo, uz još malo marketinga, Ksenija vjeruje da će na koncert doći oko 12.500 ljubitelja duhovne glazbe koji će na taj način podržati LTV.
Zanimljivo je kao ljudi već sada kupuju karte, bojeći se da već sada ne ostanu bez nje i pišu im kako su ove godine karte kupili na vrijeme.
Sve pozivam, dođite da zajedno zahvalimo Gospodinu za sva divna djela što je učinio za ovu televiziju
„Ja ovog puta sve pozivam – koji mogu doći u subotu, 11. svibnja, sljedeće godine u zagrebačku ‘Arenu’ u 20.00 – dođite da zajedno zahvalimo Gospodinu za sva divna djela što je učinio za ovu televiziju, za ovaj veliki projekt, za naš doduše mali hrvatski narod, ali svejedno, projekt je jako veliki. Dođite da kroz duhovnu glazbu Bogu kažemo: Slava Ti i hvala Ti, za sva divna djela i da častimo našu Majku Mariju i da budemo zajedeno jedna Katolička crkva”, poručuje i ovim putem poziva utemeljiteljica i glavna urednica naše jedine katoličke televizije.
U programu HKR-a Ksenija Abramović će gostovati u petak, 21. prosinca, u 16.15. u emisiji ‘Zašto vjerujem’. Saznajte: Kada je počela sanjati san o Laudato televiziji i zašto Gospodin puno prije nije providio katoličku televiziji u Hrvatskoj iako je sve bilo spremno za nju? Zašto joj je jedna klauzurna redovnica uzor? Što treba učiniti prije svih odluka i svakog poteza u životu i što mi zaista u našoj komunikaciji s Gospodinom trebamo učiniti?