Služba sakristana ne tiče se jedino estetike slavlja, nego je liturgijska služba, s odgovornom zadaćom skrbi za crkvene predmete, posuđe, ruha i knjige. Sakristani, zvonari, sakupljači milostinje i drugi suradnici u liturgiji obavljaju važnu liturgijsku službu.
Slavlja Crkve
Prema koncilskom dokumentu Sacrosanctum concilium liturgija je „vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojega struji sva njezina snaga“ (SC 10).
Stoga je svaka služba vezana za liturgiju posebno važna.
Liturgijski čini su slavlja Crkve: sakramenti, blagoslovine, posveta crkve, ulja, oltara, blagoslovi osoba, mjesta, predmeta, sprovodi.
Odredbe za liturgijske čine proizlaze iz svetosti bogoslužja u kojem je prisutan Krist koji daruje samog sebe za naše spasenje.
U bogoslužnim slavljima neka svatko, bio to služitelj ili vjernik, obavlja svoju zadaću i čini samo ono i sve ono što mu pripada prema naravi stvari i prema liturgijskim propisima. (SC 28)

liturgija/ Foto: Canva
Liturgijske službe
Pravu liturgijsku službu vrše također poslužitelji, čitači, tumači i koji pripadaju zboru pjevačà. (SC 29)
Liturgijsku službu vrše također:
a) Sakristan, koji pomno priređuje liturgijske knjige, ruho i ostalo što je potrebno za misno slavlje.
b) Tumač koji, ako je zgodno, vjernicima daje objašnjenja i napomene kako bi bili uvedeni u slavlje i što bolje ga razumjeli.
c) Oni koji u crkvi skupljaju darove.
d) Oni koji, u nekim krajevima, dočekuju vjernike na vratima crkve i raspoređuju ih na zgodna mjesta te prave red kod procesija. (OURM 105)
„Neka stoga svoju zadaću vrše takvom iskrenom pobožnošću i urednošću kakva dolikuje tako značajnoj službi i kakvu Božji narod s pravom od njih zahtijeva.
Stoga ih treba, svakoga na svoj način, brižljivo uvesti u duh bogoslužja i poučiti da svoje zadaće obavljaju pravilno i uredno.“ (SC 29)
Župnik ili upravitelj crkve – liturgijskim blagoslovom ili privremenim odabirom – mogu ih povjeriti i prikladnim vjernicima laicima.

gornja crkva bazilike sv. Franje u Asizu / Foto: HKM
Sveta mjesta
Prema Zakoniku kanonskog prava, „sveta mjesta se posvetom ili blagoslovom koje propisuju bogoslužne knjige, određuju za bogoštovlje“.
Svi koji poslužuju u liturgiji, kreću se po svetom mjestu.
U svetom mjestu neka se dopusti samo ono što služi promicanju bogoštovlja, pobožnosti i vjere, a zabranjuje se sve što nije u skladu sa svetošću mjesta.
Misal se nalazi na oltaru, na ambonu je knjiga čitanja, lekcionar i drugi obrednici; zatim liturgijsko posuđe, kalež, plitica, korporal, ruho u boji prema vremenu crkvene godine, svijeće, cvijeće.
„Sve to treba pripremati u ozračju sabranosti, reda i tišine, jer je sve vezano uz najsvetije čine koje Crkva slavi. Slavimo najljepše što Crkva ima“, istaknuto je na Susretu sakristana i poslužitelja u liturgiji Zadarske nadbiskupije u Zadru.

Foto: Canva
Odgovornost i sabranost
Urednost i uređenost liturgijskog prostora pridonosi ozbiljnijem shvaćanju svetosti mjesta u kojem prebiva Presveti Oltarski Sakrament i na kojem se slave sakramenti Crkve.
Oni kojima je to dužnost, neka brinu da u crkvama održavaju čistoću i ljepotu koja dolikuje kući Božjoj i da se iz nje uklanja sve što nije u skladu sa svetošću mjesta.
Svojim služenjem, dostojanstvenim odijevanjem i stavom služenja sakristani bi trebali pomoći u stvaranju ozračja sabranosti, dostojanstvenosti i tišine. Uvijek raditi na vrijeme, s mirom i u tišini, bez privlačenja pozornosti na sebe i izbjegavajući žurbu i brbljavost.
„Pohvalno je da se već prije samoga slavlja obdržava šutnja u crkvi, u sakristiji i njima bližim mjestima, kako bi se svi oraspoložili da pobožno i pravo vrše sveta otajstva.“ (SC 45)
Odgovornost sakristana u pripremi svega što je potrebno za liturgijska slavlja je velika i trebaju poznavati vremena liturgijske godine.
Potrebna je posebna budnost u pripremi lekcionara i misnih čitanja u dane kada se dva blagdana podudaraju, kada treba znati koje slavlje ima prednost prema crkvenim odredbama.
Uređenje Crkve također pokazuje različiti stupanj svetkovanja blagdana.
Zaštitnik
Sakristani, sakristanke i suradnici koji pomažu u liturgiji i uređenju crkve poslužuju svećeniku i svim vjernicima, no ono najvažnije je: da služe sâmom Bogu.
U svemu tome mogu zamoliti za pomoć svog nebeskog zaštitnika: sv. Guida iz Anderlechta, koji je rođen oko 950. u skromnoj obitelji u Belgiji.
Prema legendi, ponekad ga je za plugom zamijenio njegov anđeo čuvar, kako bi se Guido mogao posvetiti molitvi.
U Laekenu kod Bruxellesa služio je kao sakristan u tamošnjoj župnoj crkvi Naše Gospe. Katkada je cijelu noć provodio u molitvi.

sv. Guido/ Foto: Wikimedia Commons
Nakon neuspjelog trgovačkog pothvata na koji ga je nagovorio jedan poduzetnik, Guido je kao pokoru za svoju „pohlepu“ krenuo na hodočašće u Rim, a zatim u Jeruzalem, gdje je 7 godina bio vodič drugima, stoga je proglašen i zaštitnikom hodočasnika.,
Kad je osjetio da mu se bliži kraj, vratio se kući u Anderlecht, gdje je umro 12. rujna.