Djelovanje udruge Depaul usmjereno je beskućnicima i osobama koje su u riziku beskućništva, kao i ostalim marginaliziranim i društveno isključenim osobama. Predsjednica Udruge Depaul Hrvatska sestra Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog Veronika Mila Popić istaknula je Depaul „jedina udruga u Hrvatskoj koja je usmjerena isključivo beskućnicima – najzapuštenijima od zapuštenih“ po uzoru na djela milosrđa svetog Vinka Paulskog po kome i nosi ime (franc. Vincent de Paul ili Depaul).

Ne možemo naviještati, a čovjeka ostaviti gladnim

Sjedište Udruge nalazi se u Rijeci, a osnovano je sredinom 19. stoljeća. Kako su se vremenom mijenjali oblici služenja svjedoči i Kuća utočišta, osnovana 2007. kada su sestre milosrdnice prepoznale potrebu cjelovitijeg pristupa beskućnicima, onima koji se uistinu nalaze na samim marginama društva.

U Kući utočišta u Rijeci korisnici mogu boraviti do 12 sati, uz obrok im se omogućuje osobna higijena kao i druženje s u obiteljskoj atmosferi.

Cilj cjelovitijeg programa prožima razumijevanje čovjeka u njegovoj kompleksnosti, u prepoznavanju potreba tijela i duha.

„Ne možemo naviještati, a čovjeka ostaviti gladnim. Kako će taj čovjek razumijeti Riječ ako je na rubu egzistencije, očajan i gladan“, objasnila je sestra.

Ovisnost se lako veže na ovisnost, nesigurnost na nesigurnost. A sve se na kraju veže s onime gdje se ukorijeniš

U tom smislu, osim toplog obroka i mjesta za druženje, kuća utočišta pruža i preventivne programe. Naime, kako se Udruga ne bavi isključivo onima koji žive na ulici nego i onima koji su u riziku beskućništva, odnosno onima koji žive u lošim uvjetima prepoznata je potreba proaktivnog djelovanja.

Preventivni programi korisni su u radu sa zatvorenicima i ovisnicima o alkoholu, jer kako ističe: „ovisnost se lako veže na ovisnost, nesigurnost na nesigurnost. A sve se na kraju veže s onime gdje se ukorijeniš“. Tu Udruga posreduje rješenje upravo cjelovitim pristupom u brizi za čovjeka. Najmlađa osoba o kojoj trenutno brine ima 18, a najstarija 86 godina.

Kako do čovjeka?

Po uzoru na zaštitnika, sestre ne čekaju da siromasi dođu njima nego određenim danima ciljano posjećuju mjesta kako bi došle do ljudi i pomogle im. Kroz program vanjskog rada uličnim beskućnicima pružaju usluge prehrane, higijene, temeljne medicinske pomoći, savjetovanja, sustavnog praćenja i upućujemo ih na ostvarivanje socijalnih prava.

„U tim susretima se izgrađuje povjerenje, a vremenom ljudi odluče doći do sestara i zatražiti skrb.“

Kako se radi o osjetljivim životnim okolnostima, ljudima je potrebno vremena da se poslože i krenu u promjene, ali temeljni preduvjet tome jest poštivanje dostojanstva osobe bez čega je nemoguće pristupiti bilo kome, objasnila je.

Foto: Depaul Hrvatska (Facebook)

Osim do siromaha važno je doći i do onih koji im mogu pomoći. Tako Udruga već tradicionalno odrganizira događaje kojima podiže i mijenja svijest o siromaštvu u društvu poput Tjedna sv. Vinka, koji se održava u rujnu, i Noći pod zvijezdama koja će se ove godine održati 7. prosinca.

Siromasima do Boga

Osvrnula se i na prve osobne susrete s vinkovskom karizmom, te priznala da nije bila svjesna dubine za kojom je cijelo vrijeme tragala.

„Providnošću Božjom dobivala sam zadatke koji su me uključivali u vinkovsku karizmu i navodili na preispitivanje sebe. Nisam poznavala dubinu karizmu, ali trenutak kad sam došla među siromahe počela sam živjeti karizmu. Do tada sam radila sa srednjoškolcima, predavala sam engleski jezik. Moglo bi se reći da je svaki čovjek potreban i da su siromasi oni koji su ti dani u određenom trenutku, ali rasti u zajedništvu s osobama na marginama je nešto potpuno novo. ‘Siromasi su me doveli Bogu’, tako je govorio i sveti Vinko Paulski. Vjerujem da je to istina i za mene. Doveli su me i meni samoj.“

Šesta postaja kao životna prekretnica

Redovničko ime Veronika izabrala je sama, potaknuta šestom postajom križnog puta. Otkriva kako ju je oduvijek privlačila Veronikina smjelost i odlučnost.

6. postaja Veronika pruža Isusu rubac / Autorica Eva Vukina

„Veronika koja čini djelo koje drugi nisu odobravali, pronašla je put do čovjeka, do Isusova lica. Dotaknuti Isusovo lice uvijek ostavlja i trag, prvenstveno na čovjekovom srcu. Nisam bila svjesna da je to bila usmjerenost na čovjeka koji trpi, kojem sam potrebna JA.“

Više o s. Veroniki i djelovanju Udruge poslušajte u emisiji: