Do danas Karlu Acutisu gotovo da i nije potrebno posebno predstavljanje. Papa Lav XIV. proglasio je 7. rujna 2025. svetima Karla Acutisa i Pier Giorgia Frassatija. Svečanost je prvotno bila predviđena nekoliko mjeseci ranije, ali je odgođena nakon smrti pape Franje. Ovo je proglašenje svetim s velikim iščekivanjem očekivao velik broj vjernika diljem svijeta.

Kanonizacija Karla Acutisa i Pier Giorgia Frassatija / Foto: Matteo Minnella/REUTERS

Od tada se nastavljaju umnažati projekti, crkve, kapele, centri za mlade i škole koje nose njegovo ime, kao i inicijative za pomoć potrebitima. No prije svega, i dalje pristižu svjedočanstva o obraćenjima i ozdravljenjima koja se pripisuju zagovoru mladog talijanskog sveca, ističe njegova majka Antonia Salzano.

Službeno priznanje

Aleteia: Prošla je godina dana od Karlova proglašenja svetim. Što se od toga dana promijenilo za vas, vašeg supruga i vaše dvoje djece?

Antonia Salzano: Tješi nas činjenica da je Crkva, koja nam je očito vrlo važna, službeno priznala njegovu svetost. Na neki način, proglašenjem svetim Crkva preuzima nadnaravnu obvezu potvrđujući da je Carlo u nebu. Upravo to znači kanonizacija. No osim toga, zapravo se ništa nije promijenilo.

Od Karlove smrti primili smo mnoge znakove, kao i svjedočanstva o čudesima i obraćenjima. Za nas se promijenilo jedino to što je Crkva službeno potvrdila svoju suglasnost, potvrdivši Karlovu svetost. To nam je bilo važno. Ali za nas je Karlo već bio svetac.

Radosni vrhunac

Kada pomislite na dan kanonizacije, koje vam je prvo sjećanje koje vam pada na pamet?

Antonia: Recimo samo da je cijela priča bila poprilično „burna“. Carlova kanonizacija trebala se održati tijekom Jubileja tinejdžera. Tada je papa Franjo preminuo i više nije bilo moguće proslaviti kanonizaciju toga datuma. Bilo nam je jako žao zbog tisuća mladih koji su došli u Rim na Karlovo proglašenje svetim.

Napokon je stigao novi datum, 7. rujna, i to nam je na neki način bilo olakšanje. Ovu kanonizaciju smatram vrhuncem vrlo zahtjevnog puta, ali i početkom razdoblja koje donosi obilne plodove: mnoga čudesa, mnoga obraćenja i mnogo svjetla koje se donosi ljudima diljem svijeta.

Kanonizacija Karla Acutisa i Pier Giorgia Frassatija / Foto: Matteo Minnella/REUTERS

Na dan kanonizacije najdirljiviji trenutak bio je kada je papa Lav XIV. proglasio Karla svetim. Bili smo presretni. Također smo bili oduševljeni što je Karlo proglašen svetim zajedno s Pier Giorgiom Frassatijem, osobom koju jako volimo i koja nam je osobito draga.

Zajednički euharistijski život

Je li vaš sin Karlo znao za Pier Giorgia Frassatija?

Antonia: Da, Karlo je znao za njega. Bio mu je vrlo važna osoba jer je Pier Giorgio bio jedan od mladih svetaca koji su mu bili uzor. Bio je svetac duboko povezan s Euharistijom. Karlo je počeo svakodnevno ići na misu i na euharistijsko klanjanje.

Za mene je Pier Giorgio pomalo poput Karlova starijeg brata. Imao je veliku ljubav prema potrebitima; na neki je način bio apostol. Poput Carla, obraćao se mladima. Ne mislim da je slučajnost što su upravo njih dvojica zajedno proglašeni svetima. Pier Giorgia vidim kao svojevrsno ogledalo Carla.

Mislim da ih najdublje povezuje njihov intenzivan euharistijski život, osobito klanjanje. Euharistija je sakrament ljubavi. To je sakrament koji nam pomaže rasti u ljubavi, ljubiti Boga iznad svega, kao i bližnjega svoga kao sebe.

Zrelija vjera

Po vašem mišljenju, koji su najljepši plodovi koje je Carlova kanonizacija donijela tijekom ove prve godine?

Antonia: I dalje gotovo svakodnevno primamo svjedočanstva o čudesima, ozdravljenjima i obraćenjima, baš kao što smo ih primali i prije. Taj pokret i dalje snažno traje, kao što traje još od samoga dana njegova sprovoda. Od toga dana primamo svjedočanstva o milostima koje se pripisuju njegovu zagovoru.

No prije svega, Carlo je oruđe kojim se Bog služi kako bi nas vodio prema zrelijoj duhovnosti u našem svakodnevnom životu.

Neraspadnuto tijelo blaženog Carla Acutisa / Foto: SIR

Vjerujem da je Carlo oživio zreliju, svjesno življenu vjeru u mnogim mladim ljudima, kao i u odraslima, svećenicima, bogoslovima i redovnicama. To je zasigurno njegova velika zasluga. Sve što je činio, činio je za Isusa i s Isusom. Živio je duboko sjedinjenje s Bogom na koje su pozvani svi kršćani.

Svetost mladih

Nakon Carlove kanonizacije otvoreno je nekoliko postupaka za mlade iz otprilike istoga razdoblja koji su umrli na glasu svetosti, poput Marca Galla i Pedra Ballestera. Zašto mislite da Crkva pokazuje sve veći interes za svetost mladih?

Antonia: Crkva je ranije bila suzdržanija kada je riječ o mladima. Gotovo da su postojali samo mučenici. Zatim su se stvari počele mijenjati s malim pastirima iz Fatime. Ljudi su shvatili da je svetost moguća i u vrlo mladoj dobi.

Ali mladi sveci uvijek su postojali. Jednostavno, Crkva je postala otvorenija za njihovo prepoznavanje i pojavili su se novi postupci. Oni zasigurno mogu pomoći mladima, kao što to pokazuje i slučaj blažene Chiare Luce Badano. Postoje također mnogi primjeri mladih redovnica, svećenika i bogoslova koji su umrli na glasu svetosti.

Neki postupci napreduju, dok drugi ostaju na čekanju. Međutim, ti ljudi ostaju lijepi primjeri bez obzira na to jesu li službeno proglašeni svetima. U svijetu u kojem su mladi ponekad izgubljeni i u kojem nedostaje vjere, jasno je da su ti ljudi – bilo da su proglašeni svetima ili ne – cvjetovi koje Gospodin stavlja na naš put.

Oni nam pokazuju da postoje i drugi načini na koje možemo živjeti svoj život. Moguće je činiti dobro kao mlada osoba i živjeti u Božjem svjetlu.