Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. (Lk 6, 36)

Liturgija dana (10. rujna):

Prvo čitanje:
1Kor 8,1b-7.10-13
Ranjavajući nejaku savjest braće, protiv Krista griješite.

Braćo! Znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje. Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji — kao što ima mnogo »bogova« i mnogo »gospodara«! — nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome Je sve, i mi po njemu.
Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još uvijek jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka. Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, »izgraditi« da jede žrtvovano idolima? I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

Psalam:
139,1-3.13-14.23-24
Povedi me, Gospodine, putem vječnim!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putevi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim,
i povedi me putem vječnim!

Evanđelje:
Lk 6,27-38

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vama koji slušate velim:
Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju.
Onomu tko te udari po jednom obrazu
pruži i drugi,
i onomu tko ti otima gornju haljinu
ne krati ni donje.
Svakomu tko od tebe ište daji,
a od onoga tko otima ne potražuj.
I kako želite da ljudi vama čine,
tako činite i vi njima.
Ako ljubite one koji vas ljube,
kakvo li vam uzdarje?
Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje.
Jednako tako,
ako dobro činite svojim dobročiniteljima,
kakvo li vam uzdarje?
I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti,
kakvo li vam uzdarje?
I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprijatelje svoje.
Činite dobro i pozajmljujte
ne nadajuć se odatle ničemu.
I bit će vam plaća velika,
i bit ćete sinovi Svevišnjega
jer je on dobrostiv
i prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni
kao što je Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni.
Ne osuđujte i nećete biti osuđeni.
Praštajte i oprostit će vam se.
Dajite i dat će vam se:
mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna
dat će se u krilo vaše
jer mjerom kojom mjerite
vama će se zauzvrat mjeriti.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Josip Šimatović:

Postoji jedna rečenica koju smo vjerojatno svi barem jednom čuli, a možda je ponekad i sami izgovorili:

„Poštovat ću svakoga tko mene poštuje. Dobar ću biti prema onome tko je dobar prema meni.“

Čini se sasvim prirodnim. Dobrotu uzvratiti dobrotom. Poštovanje poštovanjem. A na nepravdu odgovoriti kako smo je i sami primili.

Ali onda dolazi Isus i govori nešto sasvim drugo:

Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.“

To su među najzahtjevnijim riječima cijeloga Evanđelja. Lako je voljeti onoga koji nas voli i lako je biti dobar prema onome koji je dobar prema nama.

Prava se snaga ljubavi pokazuje onda kada pred sobom imamo čovjeka koji nas je povrijedio, ponizio, odbacio ili nam učinio nepravdu.

Isus, međutim, ne traži od nas da zlo nazivamo dobrim. Ne traži da opravdavamo nepravdu, ne traži ni da zaboravimo ono što se dogodilo. Traži nešto puno dublje: da zlu ne dopustimo ulaz u svoje srce.

Pošto svoju svećeničku službu obavljam na području Gospićko – senjske biskupije i grada Gospića onda mi je razmišljajući o ovom evanđelju teško ne pomisliti i na ono što posljednjih mjeseci opterećuje mnoge ljude u Gospiću i našoj Domovini.

Kada čovjek osjeti da je ugrožen prostor u kojem živi, zemlja koju voli, voda koju pije, mjesto koje smatra svojim domom, prirodno se javljaju zabrinutost, ljutnja, razočaranje i nemoć.

To su stvarni osjećaji i ne treba ih se sramiti ili ih potiskivati.

Upravo u takvim trenutcima Isus nam postavlja pitanje: što će se dogoditi s našim srcem? Hoće li nas ova kušnja učiniti još osjetljivijima za dobro? Hoće li nas potaknuti da više čuvamo jedni druge?

Hoće li nas naučiti zahvalnosti za zemlju na kojoj živimo, ili će u nama početi rasti gorčina?

Evanđelje nas danas poziva da budemo oprezni upravo pred tim. Ponekad se nešto može onečistiti izvana, ali postoji opasnost da mi dopustimo da se nešto drugo onečisti iznutra – naše srce. A kršćanin je pozvan čuvati i jedno i drugo, čuvati ono što mu je Bog povjerio, čuvati svoje srce od mržnje.

Zato je Isusova riječ o ljubavi prema neprijateljima tako zahtjevna. Ona nas ne poziva na pasivnost. Poziva nas na slobodu. Ne dopustiti da drugi određuje kakav ću ja biti.

Ako je netko prema meni zao, ja ne moram zbog toga postati zao.

Ako je netko nepravedan, ja ne moram postati nepravedan. Ako netko širi mržnju, ja ne moram postati čovjek mržnje. Mogu ostati Kristov i to je velika sloboda.

Zato vas danas posebno pozivam, molite za naš Gospić. Za sve ljude koji su zabrinuti, za one koji su umorni. Za one koji su razočarani i za one koji osjećaju nemoć pred čitavom situacijom.

Molimo da iz ove kušnje ne izađemo ogorčeni, nego mudriji.

Ne podijeljeni, nego bliži jedni drugima.

Ne bez nade, nego još svjesniji koliko je dragocjen naš dom, naša zemlja i sve ono što nam je Bog povjerio.

I možda je to danas naš mali oblik svjedočanstva. Čuvati svoj dom i svoje srce. Čuvati istinu, ali i ljubav. Ne zatvarati oči pred onim što boli, ali ne dopustiti da bol postane mržnja. Isus nas danas ne pita samo što nam je učinjeno.

Pita nas: što ćeš ti učiniti sa svojim srcem?

Neka nam zato Gospodin udijeli milost da budemo ljudi koji ne uzvraćaju zlom na zlo. Ljudi koji znaju plakati, ali i moliti. Ljudi koji znaju biti ranjeni, ali ne žele ranjavati druge. Ljudi koji znaju čuvati svoje i poštovati tuđe.

I neka nas zagovor hrvatskih mučenika, kojih ćemo se ovih dana posebno spominjati, nauči da je moguće ostati vjeran Kristu i onda kada nije lako. Možda nećemo biti pozvani dati život za Krista, ali smo svakoga dana pozvani živjeti poput Krista. Amen.