Pobožnost križnoga puta obnavlja spomen na muke što ih je božanski Otkupitelj podnio na putu od Pilatova dvora, gdje je bio osuđen na smrt, do gore Kalvarije, gdje je umro na križu za naše spasenje. Mudar tijek križnoga puta u kojemu se na uravnotežen način izmjenjuju: riječ, tišina, pjesma, procesija i meditativno zaustavljanje, pridonosi postizanju duhovnih plodova ove pobožne vježbe za koju možemo dobiti potpuni oprost.
Što je križni put?
Križni put (Via Crucis) je put koji je zacrtao Duh Sveti, božanski oganj koji je gorio u Kristovim prsima (usp. Lk 12, 49-50) i potaknuo ga na put prema Kalvariji. Taj je put drag Crkvi koja je sačuvala živ spomen riječi i događaja posljednjih dana svoga Zaručnika i Gospodina.
- poimanje života kao puta ili hodočašća
- kao prelaska, pomoću otajstva križa iz zemaljskoga progonstva u nebesku domovinu
- želja za dubokim suoblikovanjem Kristovoj muci
- zahtjevi nasljedovanja Krista, zbog čega učenik treba ići za Učiteljem, svakodnevno noseći svoj križ (usp. Lk 9,23).
Zbog svega toga križni put jest vježba pobožnosti, osobito prikladna za korizmeno vrijeme.
Mudar tijek križnoga puta (Via Crucis), u kojemu se na uravnotežen način izmjenjuju: riječ, tišina, pjesma, procesija i meditativno zaustavljanje, pridonosi postizanju duhovnih plodova ove pobožne vježbe.

Križni put za mlade u Imotskom
U spomen Gospodinove muke i smrti
Podjeljuje se potpuni oprost vjerniku koji:
- tijekom obreda Velikoga petka pobožno sudjeluje u klanjanju križu
- obavi pobožnost križnoga puta ili se pobožno pridruži dok ga moli Sveti Otac, a on ga prati putem televizije ili radija
Za dobivanje potpunog oprosta moramo ispuniti tzv. obične ili uobičajene uvjete (sakramentalna ispovijed, sveta pričest i molitva na nakane Svetog Oca), izvršiti propisano djelo uz koje je vezan potpuni oprost te ne biti neuredno navezani na nijedan, pa ni laki grijeh.
Kako zadobiti potpuni oprost?
1. Pobožnost treba obaviti pred zakonito postavljenim postajama križnoga puta.
2. Za postavljanje križnoga puta potrebno je četrnaest križeva, uz koje se obično zgodno dodaje jednak broj slika ili likova koji prikazuju postaje u Jeruzalemu.
3. Prema najraširenijemu običaju pobožnost se sastoji od četrnaest pobožnih štiva, uz koja se dodaju usmene molitve. Ipak, za izvršenje pobožnosti dovoljno je pobožno razmatranje Gospodinove muke i smrti pa stoga nije nužno posebno razmatranje o pojedinim otajstvima postaja.
4. Treba se premještati od jedne postaje do druge. Ako se pobožnost obavlja javno pa se ne mogu svi okupljeni premještati s održanjem reda, dovoljno je da pojedinim postajama pristupi onaj tko predmoli dok drugi ostaju na svojim mjestima.
5. Vjernici koji su opravdano spriječeni mogu taj isti oprost steći tako da određeno vrijeme, npr. četvrt sata, posvete pobožnu čitanju i razmatranju muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista. S pobožnošću križnoga puta izjednačeni su, i s obzirom na oprost, drugi pobožni čini koje je odobrila nadležna vlast, a koje se vrši u spomen Gospodinove muke i smrti, s tim da se zadrži podjela na četrnaest postaja.