Povodom obilježavanja 4. Svjetskog dana djedova i baka i starijih osoba u Međugorju svetu misu u crkvi sv. Jakova predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. U propovijedi je istaknuo zanemarenu potrebu vjernika, onu potrebu oslanjanja na Gospodina, prenosi portal Mir Međugorje.

“Stvorenja smo, i kao svako stvorenje ograničeni smo, susrećemo se sa svojim granicama”, započeo je fra Zvonimir, “No to i nije tako loše kako bi se moglo činiti na prvi pogled. Svako stvorenje ima svojega stvoritelja. Mi znamo da je Bog naš stvoritelj. I znamo da se on brine za nas. U svakome trenutku našega života možemo mu se obratiti i tražiti pomoć. Štoviše, Bog uvijek spremno čeka da nam pomogne. Zapravo, mi se jedino u njemu možemo ostvariti. Jedino ako svoj život predamo u njegove ruke, imat ćemo osjećaj zaštićenosti i sigurnosti”, rekao je propovjednik.

Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!

“Isus je utjelovljeni Bog. Bog koji je pohodio svoj narod. Njegovi suvremenici su to iskazali rečenicom: ‘Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!’ No u njemu je i više od proroka. Oni su se izrazili rečenicom koja je za njih značila najveću Božju blizinu: brigu Boga za svoj narod u liku proroka koji će doći i spasiti Božji narod. Oni čak nisu mogli ni zamisliti da Božja ljubav prema nama ljudima ide toliko daleko da će Bog poslati svojega Sina da nas spasi. Upravo to spajanje neba i zemlje u osobi Isusa označava svu sigurnost koju čovjek može imati. Ništa nije tako veliko da može nadići Božju ljubav prema nama. Ona spaja vremena i vjekove, daje vječni život”, objasnio je fra Zvonimir.

I kad je htio otići u osamu, nije mogao pobjeći od ljudi, jer su ga oni tražili. Znali su da im On treba. Iako nisu znali sve, osjećali su da im je lijepo u njegovoj blizini, i zato nisu ni mislili na hranu, odnosno na one osnovne potrepštine dok su čeznuli za njim. Čežnja za Bogom nadilazi čežnju za hranom.

Ukazao je iskrivljenost potreba koje nam nameće svijet u kojem jedino trebamo težiti Bogu i Njegovom kraljevstvu.

“Vjerujem da svi mi ovdje primjećujemo suprotnost koju mi živimo u današnjem svijetu, odnosno onu suprotnost koju nam svijet nameće. Slika života u kojem nam Bog ne treba, u kojem trčimo za stvarima i postignućima, izokrećemo vrijednosti, nemamo vremena za Boga, za nedjeljnu euharistiju, za molitvu, za čitanje Svetoga pisma, za dobra djela (…) jer smo okrenuti onome za što svijet kaže da je osnovno, da je naš kruh, naša hrana”, istaknuo je svećenik.

O individualizmu i sitosti

“Ivan evanđelist pokazuje tko može utažiti našu glad, tko može osigurati toliko hrane za sve nas i da još ostane, kao dokaz da smo svi siti. To može jedino Bog. Bog koji nas ljubi. Bog koji otvara svoju ruku i siti nas. Siti svaku našu potrebu i daruje smisao svemu što činimo i oko čega se trudimo. Stoga je ispravno staviti Boga na prvo mjesto. A onda će nas on obasuti svojim blagoslovom. Što znači staviti Boga na prvo mjesto? Možemo jednostavno reći Isusovim riječima: tražiti najprije Boga i njegovo kraljevstvo, a sve drugo će nam se nadodati”, objasnio je propovjednik.

Osvrnuo se na važnost sakramenata, osobito sakramenta euharistije. U euharistiji susrećemo Boga, onoga koji nas hrani svojom riječju i kruhom života.

Istaknuo je: “U euharistiji se krije mudrost života. Tko pronađe Boga, onda lako živi ostatak života. Jer Bog nikada ne ostavlja svojih vjernika. Nudi nam uvijek susret u sakramentima, a osobito u sakramentu euharistije u kojem nas hrani svojoj riječju i kruhom života. Za jednog kršćanina nema ništa važnije i veće od nedjeljne euharistije”.

Tko pronađe Boga, onda lako živi ostatak života

Povodom obilježavanja 4.  Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba osvrnuo se i na riječi pape Franje koji naglašava problematiku individualizma, mišljenja da čovjek sve može sam te su drugi često teret, osobito ako nam materijalno ne pridonose.

“U tome se gubi i svijest o pripadnosti, o ljubavi koju svaki čovjek treba. Često dolazi do odbacivanja onih koji mi ne koriste, osobito onih koji su ostarjeli i ne pridonose u materijalnome. A onima koji prihvate takav način života, starost pokaže kako su živjeli promašeno. I to zapravo govori o životu bez Boga i o težini njegovih posljedica”, zaključio je propovjednik.