Vjernik može biti toliko uvjeren da čini dobro i da je u pravu da pritom prestane preispitivati vlastite postupke i uvažavati druge. Upravo je takva zamka vidljiva u životu svetoga Pavla prije njegova obraćenja kada je progonio Kristove učenike uvjeren da postupa ispravno.

Vlč. Odilon Singbo upozorio je na taj oblik idolopoklonstva, koji ne podrazumijeva klanjanje kipovima, nego vlastitim idejama.

„To je jedan oblik idola koji bismo mogli odmah istaknuti kada upadnemo u zamku pretjeranog samouvjerenja da jedino vrijedi ono što mi mislimo, da od drugih – kako oni misle i djeluju, nemamo što naučiti. Time postajemo idolopoklonici vlastitih misli, ideja i uvjerenja“, istaknuo je vlč. Singbo u emisiji „Živjeti evanđelje“ na Hrvatskom katoličkom radiju.

Pavao, naime, ističe da se vjera Solunjana proširila toliko da su o njoj govorili i drugi. Takav primjer pokazuje da se autentičnost kršćanskoga života ne očituje ponajprije u vlastitom isticanju vjere, nego u načinu na koji čovjek živi. Osvrćući se na hrvatski kontekst, upozorio je da se Hrvatsku često naziva katoličkom zemljom, no samo deklariranje vjere ne znači nužno da se ona doista odražava u životu vjernika.

„Neki se glasovi mogu širiti o nama, o tome što smo kao narod, a da pritom iznutra nismo nošeni onime što Pavao hvali. A to je dosljednost, vjera koja se zauzima, koja je djelatna, odnosno djelotvorna.

Zato bi zaista bilo lijepo da se ono što pokušavamo predstaviti nazivom da smo katolici, da smo kršćani, barem malo odražava u našem životu i da se osjeti kada nam netko dođe u susret.“

Govoreći o riječima sv. Augustina „Ljubi i čini što hoćeš“, ističe da onome tko ljubi kvačice (izvršen propis ili zapovijed) ništa ne znače jer će ih toliko ispuniti da ih neće moći ni prebrojiti. Kada bi sve što čini stavio na papir i sve zbrojio, vidio bi da toga ima i više nego dovoljno.

„Idemo dalje, to nije moj fokus. Nisam ograničen propisom, nego sam otvoren mogućnosti da moj život, kroz ono što činim, kroz način na koji postupam s drugima, bude takav da obuhvaća sve. U smislu da uvijek dobro šalje drugima ili da dobro činim.“

Ističe kako propisi ponekad mogu čovjeka ograničiti u tom elanu ljubavi, no ako se vratimo nutrini i svijesti da je bitno biti ljubljen i ljubiti, odnosno ljubiti zato što smo svjesni da smo ljubljeni, onda nam propisi uopće nisu potrebni.

Cijelu emisiju „Živjeti evanđelje“, u kojoj razgovaramo s vlč. Odilonom Singboom, možete poslušati na YouTube kanalu HKM-a.