Biti blizu onima koji nemaju gdje glavu nasloniti

S. Kaja Ljubas, članica Družbe Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice, jedna je od brojnih volontera humanitarne udruge „Savao“ koja svakog tjedna odlazi na zagrebačke ulice, a često i na skrivene i nesigurne lokacije, kako bi našim sugrađanima bez doma donijeli hranu, topli napitak, pokrivače i osnovne potrepštine.

„Utorkom i petkom donosimo čaj i kavu na kolodvor te vrijeme provodimo s korisnicima. Kroz razgovor i druženje upoznajemo njihove potrebe. Ponekad, ako oni to žele, pođemo s njima do njihovih privremenih skloništa“, prepričala je s. Kaja.

Mobilna pučka kuhinja udruge „Savao“ u Zagrebu, 11. studenoga 2025. / Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Beskućništvo je često zamka u koju se čovjek nađe zbog gubitka posla, obiteljskog nasilja ili drugih teških životnih okolnosti. Upravo zato je važan cjelovit pristup pomoći. Volonteri udruge dolaze iz različitih poslovnih i stručnih područja – među njima su pravnici, zdravstveni djelatnici, psiholozi i drugi. Svatko svojim znanjem, iskustvom i spremnošću da pomogne doprinosi na svoj način, a kada se sve te različite vještine udruže, nastaje nešto posebno – podrška koja čovjeku može pomoći da ponovno „stane na noge“.

S. Kaja, primjerice, kao medicinska sestra i fizioterapeut, svojim znanjem može pomoći u zdravstvenim i fizičkim potrebama korisnika.

Plodovi Međugorja

Osim osnovnih potrepština, Udruga Savao pruža i duhovnu podršku. Otvorenih vrata i srca prihvaća svakoga, bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest, nastojeći biti uz čovjeka i u njegovim potrebama i životnim trenucima, naglašava redovnica. Tako su ove godine, treći put za redom, organizirali i hodočašće u Međugorje.

„Od samog polaska, još u autobusu, imamo organiziran duhovni program“, ispričala je s. Kaja. Kroz molitve i kratke meditacije te poticaje na pristupanje sakramentu pomirenja nastoje pružiti duhovnu skrb svojim korisnicima.

Ističe kako je blagoslovljeno s njima putovati, blagovati, hodočastiti i moliti, a ponajviše svjedočiti plodovima zajedničkog truda.

Smješteni smo u hoteli 20ak volontera, dva volontera na 7-8 korisnika. Biti s njima je blagoslovljeno, na misi, na podbrdu, blagovati 24 sata zajedno.

Jedan mladić iz revolta je otišao od svoje obitelji i utjehu pronašao u alkoholu. S njim smo razgovarali i bili uz njega nekoliko godina. Nakon odlaska u Međugorje odlučio je prestati piti i početi raditi. Udruga mu je pomogla pronaći stan, a on se s vremenom potpuno osamostalio. Danas kaže da će doći pomoći udruzi kad god bude potrebno.

Takve priče pokazuju da se promjena često događa korak po korak. Neki se korisnici, nakon 20 ili 30 godina, prvi put ponovno odluče ispovjediti. To su mali, ali vrijedni trenuci koji nam pokazuju koliko je važno biti uz čovjeka i ne odustati od njega, posvjedočila je s. Kaja za Hrvatski katolički radio.