„Pospremati krevete, pomagati bolesnima i starima oko svetišta… Što god je potrebno!“ – radosno govori. Za Évu je jedno sigurno: „Putovanje ne završava krštenjem. Ono tek tada počinje!“
Putovanje ne završava krštenjem
Podrijetlom iz Clermont-Ferranda, Éva se 2022. godine preselila u Var radi posla. Postupno se upoznavala s novim okruženjem. „Početkom 2023. godine jedno sam se jutro probudila potpuno sigurna da želim otići u crkvu. Srećom, bila je nedjelja. Pogledala sam raspored slavlja svetih misa i odabrala crkvu Saint-Louis“, prisjetila se.
Na prvoj nedjeljnoj misi, Éva se osjećala pomalo izgubljeno. „Ljudi su ustajali, sjedali… Ništa nisam razumjela.“ Ali, malo pomalo, počela se opuštati. „Jednostavno sam se prepustila. Na kraju sam, savladana emocijama, briznula u plač.“ Nisam znala što mi se točno događa, ali sam osjetila da me zahvaća svjetlost. „Ja ovdje pripadam“, rekla sam samoj sebi.
Ja ovdje pripadam
Riječi ove mlade djevojke teku s pažnjom kako bi moga objasniti neobjašnjivo, odnosno kako bi mogla objasniti svoje obraćenje. „Svima nam se u životu dogode neobjašnjive stvari. Sada sam shvatila da se neobjašnjivo ipak može objasniti. A to objašnjenje jest Isus.“
Međutim, Eva nije odmah ušla u katekumenat. Odlučila je nastaviti ići na nedjeljnu misu i produbljivati svoje znanje o kršćanskoj vjeri čitanjem i istraživanjem. „Željela sam razumjeti zašto sam se u crkvi osjećala kao kod kuće i željela sam otkriti povijest kršćanstva. Trebala sam se usidriti u svoju vjeru.“
Malo pomalo, pridružila sam se skupini mladih i osjetila duboku želju da se krstim. „Željela sam biti dio ove obitelji, biti istinski dijete Božje i jasno i glasno svjedočiti svoju vjeru. Željela sam da mogu reći: ‘Da, moje ime je Eva i ja vjerujem u Boga.’“
Željela sam biti istinski dijete Božje
„Ne govorimo dovoljno o vjeri ili govorimo loše o vjeri“, nastavlja mlada djevojka. „Neki misle da je to kult i da smo ludi.“ Njezini su roditelji u početku bili skeptični. „Ali ja sam vrlo prizemna osoba. Dobro znaju da ne dopuštam da me moja iskustva nadvladaju. Vjeruju mi.“
Iako su njezini roditelji bili kršteni u skladu s tradicijom, ipak nisu imali posebnu vezu s religijom. Danas vide kako njihova kćer pozitivno sazrijeva. „Vide da sam u miru sa sobom i da me sve to jako promijenilo. Sada majka ide sa mnom na nedjeljnu misu i vjera je sve više zanima.“
Évi je teško izreći što je u Kristovoj poruci najdublje dodiruje. Puno je toga. „Ali kad bih morala odabrati jednu temeljnu pouku, bila bi to pouka opraštanja: ‘Oprosti im, jer ne znaju što čine“, govori Eva zamišljeno.
Spremna sam za sve ono što mi život donosi
„Društvo nas tjera da nasilno reagiramo na rane koje su nam drugi nanijeli. Krist nas uči da trebamo biti strpljivi, da stvari stavimo u širu perspektivu i da uživamo u svakom trenutku s našim voljenima.“ I nastavlja: „O svemu tome pokušavam svjedočiti sa svojom obitelji i prijateljima. Djelujem na svojoj razini, ja sam jednostavno Éva. Ali Éva koja sada ima malo više snage. Spremna sam za sve ono što mi život donosi!“