Urednica u Zabavnom programu HRT-a Uršula Tolj, govoreći o uspjehu na minulom Eurosongu rekla je: “Nema forme. Kada bi je bilo, svaka bi zemlja znala kako pobijediti. Primijetila sam da je jako važno biti autentičan, a čini mi se da je na tome u zadnje vrijeme poseban naglasak. Pobjeđuju ljudi koji su ‘svoji’, odnosno ne oni koji se ne prezentiraju onako kako žive.”

Nadovezujući se, vlč. Tomislav Šagud poručio je da svatko od nas voli autentičnost. “Kopija, čak i ako je najbolja nije bolja od one autentičnosti koliko god mala ona bila”. Podsjetio je i na komentare na društvenim mrežama te time progovorio o mentalitetu kmetova, želeći reći da mnogi i dalje traže neku vanjsku potvrdu. “Zaista, mnogo je toga sa čime se možemo ponositi u našoj zemlji.”

Da nije Zsa Zsa odustala od hrvatskog natjecanja za Pjesmu Eurovizije, 28-godišnji glazbenik iz Umaga Marko Purišić ne bi dobio priliku predstaviti se na Dori i u konačnici ostvariti fenomenalan, naš povijesni uspjeh na Eurosongu, najbolji rezultat od osamostaljenja Hrvatske. To je prokomentirao Slavko Nedić te rekao da čovjek svaki puta ne može pjesmu doživjeti na identičan način. “Najveća snaga njegove pjesme nije samo u pjesmi, nego u energiji koja je odaslana s pozornice, a to član žirija ne može vidjeti. Svakako se radi o najboljoj pjesmi za Eurosong.”

Putem telefona u emisiju se uključio i vlč. Želimir Bagavac, župnik župe svetih Kuzme i Damjana u Kašteliru te govoreći o svom župljaninu Marku Purišiću kazao: “Marko je bar nakratko ujedinio naciju, u proteklih nekoliko dana je razveselio toliko ljudi, od onih najmanjih pa do najvećih, od simpatične vrtićke djece pa do naših stariji sugrađana.” Obrativši se mladima, rekao je kako je lijepo biti autentičan “na svoj i na jedan nenametljiv i jednostavan način javno svjedočiti svoju kršćansku vjeru! Na to smo uostalom svi pozvani, a tajna je u dobroti, jednostavnosti i vedrini!”

“Eurosong ne bi smjeli komentirati kao urotu ili nešto namješteno”, poručila je gđa. Tolj te nastavila kako je ova mlada ekipa napravila nešto što niti jednom hrvatskom predstavniku nije pošlo za rukom. “Najveći dio naši predstavnici su napravili sami”, nadovezao se Slavko Nedić komentirajući kako su bili neopterećeni svim zakonitostima uzdajući se u vlastitu kreativnost.”

Vlč. Šagud u nastavku emisije govorio je o javnom svjedočenju vjere. “Ljudi za vjerom zavape često u nekim kritičnim situacijama. Primjer Baby Lasagne tvori jedan od mozaika, pa će stoga netko možda pomisliti Baby Lasagna se moli, mogao bih i ja. Nemojmo nikoga uzdizati u nebesa i stavljati mu aureolu, sveci su proglašeni svecima tek nakon njihove smrti.” Kršćanin na tom tragu ne bi trebao biti izoliran iz svijeta, nastavio je i rekao kako smo poslani u svijet sa određenom misijom: “izabrani smo i odaslani u svijet.”

Komentirajući primjer Baby Lasagne, Slavko Nedić rekao je kako “Baby Lasagna nije fake molitelj i svoju molitvu nije koristio kao sredstvo, naprotiv.” Marko vjeruje, nadodao je i objasnio kako je molitva unutarnja snaga koja Marka, a i svakoga od nas tjera dalje.

Emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje: