Mlada supruga i majka bila je šokirana kad je čula kako ju Bog poziva na neočekivani poziv. Mnogi katolici snažno osjećaju Božju prisutnost kada provode vrijeme u klanjanju pred Presvetim- kao što bi i trebali, budući da je Euharistija stvarna prisutnost Isusa Krista, piše Aleteia.

Neovisno o tome nalazimo li se pred velikom životnom odlukom, rješavamo svakodnevne izazove ili nosimo nekakav teški križ, možemo pronaći odgovore i nadu punu ljubavi kada tražimo Božju prisutnost na klanjanju. Nema sumnje da postoji toliko mnogo priča o trenucima transformacije u klanjanju da ih nitko ne bi mogao sve zapisati.

Danas želim podijeliti priču o mladoj supruzi i majci koja je osjetila da ju Bog poziva na neočekivano i nepoznato zvanje.

Danas je Erin Thielman profesorica prirodnih znanosti u srednjoj školi u biskupiji Arlington, Virginia. No još 2016. ideja o učiteljskom pozivu nije joj bila na pameti.

Godine 2016. bila je u fazi ozbiljnog razlučivanja nakon što je služila u američkim zračnim snagama. Udana majka dvoje djece, zaposlila se kao asistentica u nastavi u katoličkoj školi svog djeteta smišljajući što učiniti s daljnjim pozivom.

“Iako sam znala da imam dobro iskustvo, nešto je nedostajalo i bila sam uznemirena”, rekla je u intervjuu za Aleteiju. “Kamo me Bog poziva?”

Božji poziv u klanjanju

Jednog dana, Erin je pala na koljena u školskoj kapelici, osjećajući “kao da me magnet privlači” i bila je šokirana osjetivši intenzivan poziv u svom srcu.

“Pogodio me glasan Božji poziv koji me pitao jesam li se ponizno podvrgla Njegovoj volji”, rekla je. Osjećala je da Bog želi da bude učiteljica, ali nije znala kako bi to bilo moguće.

Gospodin me zamolio da se brinem za Njegovu djecu – svu onu koja mi se nađu na putu – i ja se trudim učiniti upravo to.

“Rekla sam mu da ću to učiniti, ali nisam imala pojma kako!” rekla je. “Čuvala sam to u srcu.” Nekoliko dana kasnije nazvala ju je ravnateljica i pitala bi li bila učiteljica razredne nastave za vjeronauk u 7. i 8. razredu. “Bila sam šokirana i ponižena”, prisjetila se. “Možda je to ono na što me je Bog pozvao kad je tražio da se podložim Njegovoj volji?”

Imala je “slavnu godinu” predavanja i do danas je u kontaktu s mnogim studentima koji su sada na koledžu.

Iznenađujući obrat

No ta je godina podučavanja iznenađujuće završila kad je zatrudnjela s trećim djetetom. “Liječnici su rekli da ne mogu ponovno zatrudnjeti nakon što sam preboljela bolest opasnu po život, ali Bog uvijek zna bolje”, rekla je.

Njezino treće dijete rođeno je s Downovim sindromom. Ispostavilo se da ju je odgajanje djeteta s Downovim sindromom osposobilo za podučavanje na potpuno novi način.

Molitva / Foto: arina krasnikova / pexels

“U mojoj srednjoškolskoj učionici ima nekoliko djece s posebnim potrebama”, rekla je. “Mogu ih podučavati i povezati se s njima zahvaljujući svom sinčiću.”

Danas je Erin zagovornica zajednice osoba s Downovim sindromom, motivacijski govornik za tinejdžere i mlade odrasle osobe te objavljena autorica.

Poziv se nastavlja

Božji poziv nije bio jednokratan događaj. Osjeća to uvijek iznova jer joj je poziv služiti i poučavati.

Podsjećam se na ovo preobražavajuće iskustvo u klanjanju dok sjedim na kauču sa svoje troje djece ocjenjujući papire i postavljajući planove lekcija. Ono što sam naučila iz tog čudesnog iskustva u školskoj kapelici ponavljalo se tijekom proteklih 6 godina. Uvjerena sam da ću nastaviti osluškivati taj poziv stalno. Pala sam na koljena, ali srce mi je bilo uzdignuto do tabernakula. Zamolio me da se brinem za Njegovu djecu – svu onu koja mi se nađu na putu – i ja se trudim učiniti upravo to.

Ima ovu poruku koju želi podijeliti sa svijetom o euharistijskom klanjanju: „Ne moramo mi sve govoriti. Ponekad trebamo pronaći tišinu kako bismo čuli moćni Božji glas.”