Budi dio naše mreže

Kada se otvorim Duhu Svetomu, ja sam sposoban ući u iskustvo ljubavi koja se opet očituje na razne načine. Prvi i najvažniji način je imati iskustvo da sam ljubljen, ne da ja ljubim, nego imam iskustvo da sam ja ljubljen, da mene Bog ljubi.

/ lm

U srijedu 22. veljače u Međugorju započela je dvodnevna duhovna obnova za župljane. Duhovna obnova sastoji se od molitve krunice u 17 sati i svete mise u 18 sati u crkvi sv. Jakova. Nakon svete mise nastavlja se u dvorani Ivana Pavla II., duhovnim nagovorom fra Josipa Vlašića, kapelana Polja i voditelja Franjevačke kuće molitve Masna Luka, prenosi Radio Međugorje.

Prvog dana duhovne obnove, fra Josip govorio je o otvorenosti Duhu Svetomu, plodovima koji se iz toga rađaju, ali i o suprotnim plodovima tijela, koji rađaju grijeh. U razgovoru za Radiopostaju Mir Međugorje fra Josip istaknuo je važnost plodova ljubavi i radosti, a razgovor s njim donosimo u potpunosti:

Fra Josipe, na početku smo korizme, a korizmu je najbolje započeti otvaranjem Duhu Svetom. Na koje načine to možemo učiniti?

“Jako jednostavno! Zazivanjem Duha Svetoga! Molimo Ga, otvaramo Mu se u molitvi, molimo Ga da djeluje u nama i onda nekako ulazimo u sve ono što Duh Sveti jest. Duha Svetoga pronalazimo u Isusovu životu, pronalazimo Ga u Svetom pismu. Čitamo, svo pismo je bogoduhno kako nam kaže Sveto pismo samo za sebe, a kako se otvaramo toj riječi i pronalazimo mjesto za riječ Božju u svom životu onda nas ona vodi kroz korizmu, a samim time nas vodi i Duh Sveti. On nas neprestano nadahnjuje.

Dođi Duše Sveti, ja ti se otvaram, djeluj u mom životu.

Zato bih rekao ono prvo kako se otvaramo Duhu Svetomu je da Ga jednostavno zazivamo: “Dođi Duše Sveti, ja ti se otvaram, djeluj u mom životu”, osluškujem Ga, prepoznajem Njegove poticaje i želim živjeti vođen tim poticajem.”

Kada se otvaramo Duhu Svetomu rađaju se i razni plodovi. Koji su plodovi Duha Svetoga? 

“Prvi plod je ljubav. To je najveći plod. Sveti Pavao nam kaže da je to najveći dar, kao karizma. On kaže da postoje darovi ozdravljanja, darovi prorokovanja, darovi raznih jezika, čudesa, čudotvorstava, ali najveći dar je ljubav. Čak je ta ljubav veća od vjere i nade, kako on kaže.

Tako kada razmišljamo o plodovima Duha Svetoga, prvi plod kojeg sveti Pavao u poslanici Galaćanima u 5. poglavlju nabraja je baš taj plod, ljubav, a to znači kada se otvorim Duhu Svetomu, ja sam sposoban ući u iskustvo ljubavi koja se opet očituje na razne načine. Prvi i najvažniji način je imati iskustvo da sam ljubljen, ne da ja ljubim, nego imam iskustvo da sam ja ljubljen, da mene Bog ljubi. C. S. Lewis pomalo apsurdno kaže: “Mi nismo na svijetu da Boga ljubimo”, kaže: “Jesmo i zbog toga, ali mi smo na svijetu prvenstveno da bi nas Bog mogao ljubiti”. To je prvo očitovanje toga ploda.

Dođi Duše Sveti, ja ti se otvaram, djeluj u mom životu.

Drugo, Duh Sveti nas čini sposobnima i poziva nas, potiče nas, ali nas i osposobljava da možemo ljubiti druge, tako zapravo vršimo Isusovu zapovijed, koji nas poziva, daje nam novu zapovijed: “Ljubite jedni druge”, i onda dodaje: “Kao ja vas”. I opet treće očitovanje tog ploda ljubavi, najvećeg i najvažnijeg ploda Duha Svetoga, je imati sposobnost ljubiti svoje neprijatelj. To je ono što Isus kaže: Ako ljubite svoje prijatelje, ne činite ništa osobno, jer carinici ljube carinike, grešnici ljube grešnike, kriminalci ljube kriminalce, ali ako ljubiš one koji nisu kao ti, koji su čak tvoji neprijatelji, to je ono baš božanska stvar, činiš nešto što je Bog činio.”

Tijekom duhovnog nagovora, na ovim duhovnim vježbama za župljane Međugorja, kazali ste da kada ljubimo druge, nadilazimo sami sebe, kako to? 

“Tako je! To je jedna misao koju sam pročitao nedavno, a rekao ju je Tomaš Halik. Mi možemo nadići sebe, baš zbog te sposobnosti koju imamo, nadnaravne sposobnosti po svojoj logici. Zašto bih ljubio nekoga tko mene ne ljubi, ako mi čini zlo, ako mi stvara i pravi smicalice u životu, ako mi ne želi dobro i želi mi propast. Sve čini da propadnem i da me unesreći.

Duh Sveti nas čini sposobnima i poziva nas, potiče nas, ali nas i osposobljava da možemo ljubiti druge.

Kada ja na to ne odgovaram na isti način, nego ga ljubim, a to znači opraštam mu, ne osvećujem se. Tada ja nadilazim samog sebe, a to mogu samo zahvaljujući Bogu i Božjoj milosti koja je u meni po Duhu Svetomu.”

U svemu postoje suprotnosti, pa tako kada se ne otvorimo Duhu Svetomu, otvaramo se duhu tijela i rađaju se plodovi tijela. Na početku korizme odričemo se slatkiša, cigareta ili alkohola, a možda bi se trebali odreći plodova tijela?

“Točno. Ali ne treba obescijeniti ta naša mala odricanja. Ivan Kasijan kaže da je prva strast, koju čovjek treba pobijediti u duhovnom životu, strast ugađanja nepcu, a to znači proždrljivost. Zašto? On kaže: “Pa tko će meni vjerovati da mogu pobijediti srdžbu, požudu, svu drugu nečistoću na bilo kojem području svoga života, ako nisam sposoban pobijediti tu malu strast”, jer ove su jako velike strasti u nama. Požuda, koja je me uvodi u preljub, razvratan život, to je strašno agresivna strast, kako ću ja to pobijediti ako nisam sposoban odreći se čokolade, žvakaćih guma, cigareta. Zato ima smisla vježbati se u tim malim odricanjima, kako bi bili sposobni, kada uđemo u te velike bitke, biti jaki.”

Govorili ste o nepraštanju i kako čovjek kada upadne u grijeh sebe još više razara i ubija. Spomenuli ste da nepraštanjem čovjek zapravo vodi rat s Bogom. 

“Bog trajno oprašta i to je Božanski put. Ako želim biti na Božjem putu, odnosno na putu mira, onda sam pozvan činiti ono što Bog čini, opraštati drugima, ali i opraštati sebi. Kada ne opraštam sebi, ja sam u ratu sa sobom, kada ne opraštam drugima, ja sam u ratu s drugima. Ne treba to biti neki bijesan, otvoreni rat, ali kada je u mome srcu mržnja, nepraštanje, onda je to nemir, to je trajno stanje, biti na suprotnoj strani od Božje strane.

Ljubite jedni druge.

Zato je jako važno opraštati, a to u Međugorju učimo i Međugorje nas uvijek iznova poziva da obnavljamo to praštanje. Budući da mi trajno griješimo i Bog nam trajno oprašta, onda je potrebo trajno praštati i drugima, ali i samom sebi. To znači trajno davati nove prilike i drugima i sebi.”

 

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja