Hodočasnički dan u Jeruzalemu u nedjelju 2. ožujka je za veliku hrvatsku skupinu obilježila pobožnost križnoga puta jeruzalemskim ulicama, misno slavlje u bazilici Kristova (Svetog) Groba, te sudjelovanje u Ordo Processionis, pjevanoj molitvi koju predvode franjevci svakoga dana u 16 sati.
Križni put ulicama Jeruzalema potpuno je drugačiji od dojma kojega mnogi vjernici imaju u svojim župama ili domovima kada ovu pobožnost mole u korizmi. Inače, nastao je u srednjem vijeku na temelju hodočašća i obilazaka mjesta Isusove muke, a posebno su ga prošili franjevci.
Hrvati imali prilike osjetiti uspon Jeruzalema…
Početak je u Crkvi bičevanja i osude, a onda se nastavlja hodati noseći križ kroz Via dolorosa sve do desete postaje, da bi se posljednje četiri izmolile najbliže točki na kojoj se nalazi Kalvarija, a to je krov bazilike. Tako je bilo i danas kada su, podijeljeni u četiri skupine, Hrvati imali prilike osjetiti uspon Jeruzalema, tvrdoću kamenih ploča, nezainteresiranost prolaznika.
Nedjeljne mise za hodočasnike slavile su se u dvije kapele unutar Bazilike Svetog groba – kapeli Presvetog Sakramenta koju je predvodio predsjednik BK BiH vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić i u križarskoj kapeli koju je predvodio umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Svoje su propovijedi usmjerili značenju Dana Gospodnjeg, onoga u kojem je Isus uskrsno, te posljedici Uskrsa koji se na ovom mjestu dogodio.
Nadbiskup Barišić je podsjetio koliko smo ljubljeni od Gospodina, i upravo se u Uskrsu i dogodila ljubav: „Tko je protivnik smrti? Je li to život? Neki danas i medicinu smatraju protivnicom smrti, da je može zaustaviti, ali ne uspijeva. Neprijatelj smrti nije život, već ljubav. I Božja ljubav je uspjela pobijediti grob. Ovdje smo došli na izvor otajstva da budemo ozračeni ljubavlju, te se takvi možemo vratiti u svoje sredine.“
Šteta je što nedjelju bagateliziramo. Taj događaj osvjetljava naš život.
Naglasio je kako nas Uskrsli Gospodin sustiže svake nedjelje, ali i potaknuo pitanje svodimo li mi svoje nedjeljne mise kao nešto što se odrađuje, obavi zato što je propisano. „Šteta je što nedjelju bagateliziramo. Taj događaj osvjetljava naš život. Donesimo svojima Radosnu vijest da nam svaka nedjelja bude slavlje Uskrsa“, zaključio je nadbiskup Barišić.
Isus poražen na Golgoti, viđen običnim očima ljudske povijesti, pretvara se u najvećeg mogućeg pobjednika.
Mons. Vukšić je, pak, tumačio članak vjerovanja o vjeri u naše uskrsnuće. Temelj za to je u istini „da je Isus uskrsnuo i obećao svima, koji budu nasljedovali njegov primjer i primjenjivali Radosnu vijest na ovoj zemlji, uskrsnuće i život vječni. Stoga s pravom Apostol, kad govori o Isusovom uskrsnuću koje je početak vjere u uskrsnuće cijeloga ljudskog roda, pita ‚gdje je smrti pobjeda tvoja, gdje je žalac tvoj‘? Isus poražen na Golgoti, viđen običnim očima ljudske povijesti, pretvara se u najvećeg mogućeg pobjednika u obliku vječnoga života kojega nudi svim ljudima“, rekao je nadbiskup Vukšić ističući kako smo na ovom hodočašću kako bismo ojačali vjeru u vlastito uskrsnuće i time osnaženi vratili se u svakodnevicu autentično je živeći poput mnogih svetih hodočasnika koji su ovim putem prošli prije nas.
Nedjelja u Jeruzalemu okrunjena je sudjelovanjem hrvatskih svećenika i vjernika u jedinstvenoj franjevačkoj molitvi i pobožnosti Ordo processionis koja se svakoga dana moli u 16 sati u bazilici Svetog groba i prolazi mjesta Isusove muke, smrti i uskrsnuća, sve do susreta Uskrslog s Marijom Magdalenom i Majkom Marijom. Završava blagoslovom pred Presvetim. Pjesme i molitve vode franjevci, čuvari Kristova groba, a u samostanu koji se nalazi u sklopu bazilike žive dvanaestorica redovnika. Na ispomoći im je i Hrvat, fra Željko Barbarić. Članovi su franjevačke Kustodije Svete Zemlje koja je predstavnik Katoličke Crkve.
Uprava Bazilike, naime, još od 16. stoljeća podijeljena je na tri skupine. Uz katolike, tu su i predstavnici Grčke pravoslavne i Armenske istočne pravoslavne Crkve.