Oronula kuća u Berku čuvat će živi spomen na 402 ubijene djece u Domovinskom ratu. To je barem želja Željke Mitrović, djevojčice koja je u prepoznatljivom plavom kaputiću 1991. postala simbol vukovarske i hrvatske žrtve.
Za potrebe izgradnje spomen-kuće „Plavi kaputić“ pjevat će se u subotu, 8. studenog, na zadarskom Višnjiku. Ovaj važan koncert, ili, bolje reći, večer slavljenja okupio je brojna poznata lica s domaće duhovne scene: Alana Hržicu, Amorose, Vanessu Mioč kojima će se na pozornici pridružiti i fra Stjepan Brčina i p. Ike Mandurić.
O važnosti ovog duhovno-domoljubnog slavlja svjedoči i činjenica da se i Marko Perković Thompson odazvao pozivu.
Glas stradalih anđela
Međutim, pravi „glas“ iza ovog projekta je Željka Jurić Mitrović, čije je djetinjstvo sažeto u jednoj fotografiji koja je obišla svijet. Naime, Željka je sa samo šest godina u koloni izgona u Vukovaru 1991. svojim očima svjedočila žrtvi hrvatskog naroda u Domovinskom ratu.
Foto: Snimka zaslona/ Youtube/ Eva Vukina
Njezina priča počela je u prepoznatljivom plavom kaputiću, a danas je vrijeme da u taj kaputić obuče i svu onu djecu čije fotografije nismo vidjeli, priče nismo čuli, talente nismo upoznali… Njih 402 početkom 1990-ih ubio je agresor. Otrgnuo ih je prerano iz roditeljskog naručja i natopio njihovu zemlju njihovom krvlju.
Oronula kuća u Berku – spomen vječnoj žrtvi
Spomen-kuća na tu djecu, planira se izgraditi na temeljima oronule šokačke kuće u Berku pokraj Vukovara, ujedno i Željkinom rodnom selu.
Berak je pao 2. rujna 1991.
U Željkinoj rodnoj kući nalazio se logor sa 102 zarobljenika, ljude su vezali za stablo u dvorištu poput stoke. Željkini svekar i svekrva bili su zatočeni ondje, a ujak Mile Ivančić je ubijen.
Željka još uvijek živi u Vukovaru…
Upravo nasuprot te, danas ponovno obiteljske, kuće, Željka sa svojom udrugom „Plavi kaputić“ želi izgraditi mjesto sjećanja na svu poginulu djecu. Muzej „Kuća sjećanja“ bit će mjesto upoznavanja tih mladih života koji su se ugasili u godinama stvaranja slobodne hrvatske države zbog čega im imena nikada ne smiju pasti u zaborav. Međutim, kako bismo zaboravili ono što nikada nismo niti upoznali?
Buduća Kuća sjećanja „Plavi kaputić“
Upravo zato udruga nastoji donijeti priču svakog djeteta; kucajući od vrata do vrata, pružajući roditeljima rame utjehe i priliku da im domovina upozna dijete.
„Teško je pokucati roditeljima stradale djece na vrata i pitati ih što nose u srcu. Ti roditelji još uvijek za stolom ostavljaju jedno prazno mjesto. To je dijete uvijek tu“, ispričala je Željka u programu Hrvatskog katoličkog radija.
Jedna majka godinama servira stol i za svoju kćer Mariju, znajući da ona više nikada neće sjesti za obiteljski stol.
Jedan otac godinama na starom tranzistoru pušta kazetu na kojoj njegova dvojica sinova i kćer malim, ali hrabrim glasovima Hrvatskoj mati pjevaju: „Zovi, samo zovi! / Svi će sokolovi / Za te život dati!“
Jedan mali Đuro, jedanaestogodišnjak iz Dubrovnika, bio je viceprvak u tenisu bivše države. Posljednje što je od svojih talenata ostavio bio je crtež samog sebe u pobjedničkom izdanju na Wimbledonu. Nacrtao ga je u dubrovačkom skloništu.
To je mogao biti jedan Goran Ivanišević.
Ove teške, ali važne priče samo su neke koje je Ines Grbić, jedna od organizatorica nadolazećeg koncerta u Zadru, prepričala u HKR-ovom programu. Iz razgovora s roditeljima Ines je zaključila da su djeca, osim talenata, imala poriv služenja drugima.
Želiš Kraljevstvo dati malim ljudima
moliš me da postanem dijete ponizno
Za ovu Hrvatsku pala je mladost, pala su djeca.
„Koncert je samo kap u moru, sredstva koja ćemo prikupiti od koncerta bit će samo djelomična pomoć. Međutim, prilika je ovo za stvoriti svijest o toj djeci i njihovoj žrtvi“, objasnila je organizatorica.
Buduća Kuća sjećanja „Plavi kaputić“
O značaju ovog koncerta i projekta izgradnje, posvjedočila je i Željka, prepoznavši izazove s kojima će se ili su se brojni roditelji susreli.
„Žao mi je što se neke stvari spremaju u kutiju, ali tu kutiju treba otvoriti. Trebamo razgovarati o svojoj boli i blažiti je, povezati se njome, objasnila je. „Vjerujem da će roditelji skupiti snage i hrabrosti i podijeliti je.“
Kako je i sama supruga i majka, razumije osjetljivost priča koje brojni roditelji i obitelji tek moraju ispričati. Priznaje da je i njoj postalo normalno da je ljudu ukalupljuju u lik uplakane djevojčice, međutim priča „plavog kaputića“ i Željkina priča već dugo godina ne dijele isti kraj.
Plavi kaputić ima svoju priču, a ja imam svoju. Bogu hvala živa sam, imam svoju obitelj – supruga i dijete. Na meni je da svojoj djeci objasnim što to jest plavi kaputić.
Plavi kaputić
Osim toga, ističe da joj je kao majci najvažnije „odgojiti dijete da ne mrzi“.
08.10.2016., Berak – Željka i kćer Maja / Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Inače, taj kaputić bio je rođendanski poklon. Ujak Željko, po kome je i dobila ime, poklonio joj je za šesti rođendan kaput i BMX bicikl. Kaputić je ostao, a BMX, kako kaže, nikad nije prežalila.
Danas, 30 godina nakon ratnog stradanja, Vlada RH ustanovila je Dan sjećanja na ubijenu istradalu djecu u Domovinskom ratu, koji će se ubuduće svake godine obilježavati 3. svibnja. Tog je dana 1992. u Slavonskom Brodu ubijeno najviše djece u jednom danu, njih šestero.
Tako je barem jednog dana u godini ta žrtva primjećena u javnosti, a ova kuća mogla bi postati trajno mjesto zahvalnog sjećanja na djecu, žrtve rata i hrvatske branitelje.
Ulaznice za večer slavljenja su u prodaji online, putem sustava Eventim.hr i na njihovim prodajnim mjestima u Zadru.
View this post on Instagram
Želite li pomoći izgradnju Kuće sjećanja „Plavi kaputić“, ovo su potrebni podaci:
Udruga Plavi kaputić
S. Radića 4, Berak
32 243 Orolik
Broj žiro računa: OTP banka HR8324070001100056935