Pod pontifikatom pape Franje najdublje se ukorijenilo…

Nadbiskup Kutleša posebno se osvrnuo na duh pontifikata pape Franje, u kojem prepoznaje snažan poziv Crkvi da ne živi zatvorena u sebe, već da iziđe na periferije svijeta.

Prema nadbiskupovim riječima najdublje što se ukorijenilo u našoj Crkvi pod pontifikatom pape Franje jest:

– svijest o potrebi pastoralne blizine, jednostavnosti i konkretnoga služenja
– duhovno osluškivanje i sinodska osjetljivost
– obnova svijesti o milosrđu kao jezgri navještaja

Istaknuo je da je svijest o potrebi pastoralne blizine i jednostavnog služenja naišla na plodno tlo kod vjernika u Hrvatskoj, što se vidi u brojnim karitativnim i socijalnim inicijativama, u jačanju prisutnosti Crkve među siromašnima, migrantima, starijima, bolesnima i osobama s invaliditetom.

„Sve je više i svećenika i pastoralnih djelatnika koji pozornije osluškuju živote ljudi i nastoje im biti blizu u njihovim patnjama, ne samo riječju, nego i djelom“, rekao je nadbiskup.

Snažan pečat nadahnuća pontifikatom pape Franje

U kontekstu priprema za Jubilej 2025. godine, hrvatski biskupi donijeli su odluku kojom cijeli hrvatski narod posvećuju Presvetomu Srcu Isusovu. Ova odluka, kako ističe nadbiskup Kutleša, nije tek puka pobožna gesta, već dubok duhovni čin koji označava „povratak izvorištu vjere”.

Takva gesta, smatra nadbiskup, nosi snažan pečat nadahnuća pontifikatom pape Franje, ali i njegovih prethodnika svetoga pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI.

Kada čovjek traži sigurnost u prolaznim stvarima, Papa nas vodi onamo gdje je ljubav vječna i nepromjenjiva

„Odluka hrvatskih biskupa da u ovoj Godini jubileja obnove predanje vjernika Srcu Isusovu nije slučajna podudarnost, nego duhovna usklađenost s onim što papa Franjo ostavlja kao duhovnu oporuku Crkvi“, rekao je nadbiskup i dodao:

„U vremenu kada se hladi ljubav u svijetu i kada čovjek traži sigurnost u prolaznim stvarima, Papa nas vodi onamo gdje je ljubav vječna i nepromjenjiva – u središte Kristova Srca.“

Upravo zato ne samo da se ta posveta može nazvati tragom pape Franje, nego je ona plod njegova pastirskoga rada i „njegova poziva da Crkva ne zaboravi da njezin temelj nije u strukturama, nego u Gospodinovu Srcu, probodenu i otvorenu za svakoga čovjeka.“

Susreti s papom Franjom

„Papa Franjo već je pri prvom susretu ostavljao dojam čovjeka blizine. Njegova prisutnost nije bila ni hladna ni protokolarna, nego očinska, jednostavna, ali i pronicljiva. Nije mu trebalo puno riječi da bi dotaknuo bit onoga što nosite u srcu“, ispričao je nadbiskup.

Pristupao mu je „s osjećajem sinovske odgovornosti, s molitvom da moje služenje bude u zajedništvu s Rimskom Crkvom ‘koja predsjeda u ljubavi’, a odlazio s osjećajem „duhovne utjehe i unutarnje jasnoće.“

Njegova prisutnost nije bila ni hladna ni protokolarna, nego očinska, jednostavna, ali i pronicljiva

Što se tiče njegove blizine hrvatskim vjernicima, smatra da je ona bila autentična i duboko ukorijenjena u poštovanju i ljubavi prema hrvatskomu narodu. „Iako nije osobno posjetio Hrvatsku kao papa, njegovi brojni znakovi pažnje pokazali su da Hrvatsku ne nosi samo u diplomatskoj svijesti, nego u molitvenom srcu.“

Nadbiskup Kutleša podsjetio je kako je papa Franjo znao istaknuti da hrvatski narod ima postojanu vjeru koja je prošla kroz kušnju povijesti.

Njegovi brojni znakovi pažnje pokazali su da Hrvatsku nosi u molitvenom srcu

„Cijenio je našu marijansku pobožnost, narodnu duhovnost, ali i otpornost u očuvanju katoličkoga identiteta. I zato su ga hrvatski vjernici, i kada se s njime možda i nisu u svemu slagali, voljeli i poštovali kao Oca, ostajući vjerni Petrovoj stolici. To je naslijeđe koje nam je ostavio i u duhu vjernosti najsnažnije svjedočio bl. Alojzije Stepinac.“

Odgađanja Stepinčeve kanonizacije u pontifikatu pape Franje

Mnogi su vjernici zbog odgađanja Stepinčeve kanonizacije u pontifikatu pape Franje bili žalosni, ali nisu prestali poštovati papu, ostali su mu vjerni.

Kao nasljednik na nadbiskupskoj stolici blaženoga Alojzija Stepinca, nadbiskup Kutleša naglasio je da osjeća duboku odgovornost ne samo čuvati njegovo naslijeđe, nego i duhovno tumačiti događaje povezane s njegovim štovanjem u svjetlu vjere, crkvenoga jedinstva i poslušnosti Petrovoj stolici.

To je za mene bio trenutak koji je tražio poniznost, ali i pouzdanje, ne samo u ljudske razloge, nego u Božje vrijeme

„Odgađanje njegove kanonizacije tijekom pontifikata pape Franje za mene je bio trenutak koji je tražio poniznost, ali i pouzdanje, ne samo u ljudske razloge, nego u Božje vrijeme. Svjestan sam da je ta odgoda mnoge vjernike duboko ražalostila.

U narodu koji je u Alojziju Stepincu prepoznao ne samo mučenika i pravednika, nego i simbol vjernosti Crkvi u najtežim povijesnim trenutcima, takva je odluka izazvala nerazumijevanje.“

Ipak, ono što je snažnije odjeknulo od žalosti bio je odgovor vjernosti Svetomu Ocu koji se u našem narodu zadržao do danas. „Vjernici nisu prestali biti privrženi papi Franji, Petrovu nasljedniku, dapače, možda su ga tim više doživjeli kao pastira kojemu mogu reći što ih boli, a da ga pri tome ne prestanu poštovati.“

Vjernici nisu prestali biti privrženi papi Franji

Za nadbiskupa Kutlešu, to stajalište – vjernosti u nerazumijevanju, predstavljalo je znak duhovne zrelosti našega naroda.

„Kao i naš blaženik i mi moramo znati trpjeti u tišini, u molitvi, bez gorčine. Blaženi Alojzije nije tražio vlastitu obranu, nije pisao otvorena pisma, nije podizao glas, njegova je snaga bila u tišini pred Bogom i vjernosti papi i Crkvi, čak i kada je bio žrtva nepravde. Na tom istom putu želimo ostati i mi.“

Vjeruje da Gospodin vodi Crkvu i da će Stepinčeva svetost biti prepoznata u punini onda kada to Bog želi. „Ona već sada živi u srcima vjernika, u njegovu zagovoru, u brojnim uslišanjima i u evanđeoskoj jasnoći njegova lika.“

Stepinac je svet jer je živio svetost u svakidašnjici i podnio nepravdu bez mržnje

Kanonizacija će, po njegovim riječima, doći – ne kao čin ljudskog priznanja, nego kao potvrda onoga što je već očito. „Stepinac je svet jer je živio svetost u svakidašnjici, podnio nepravdu bez mržnje, i ostao vjeran Kristu i Svetoj Stolici do kraja.”

Vjerujem da je i sam papa Franjo u bl. Alojziju Stepincu prepoznao osobu koja nadilazi granice podjela

„Na kraju vjerujem da je i sam papa Franjo u bl. Alojziju Stepincu prepoznao osobu koja nadilazi granice podjela. Možda će upravo njegova smirena veličina, njegova šutnja, njegova duhovna snaga biti most prema danu kada će Crkva svečano reći ono što mi već sada s pouzdanjem vjerujemo“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Cijeli razgovor možete pročitati na mrežnoj stranici Glasa Koncila.