U taj pothvat posredno se uključio Kosta Strajnić, konzervator u Nadleštvu za umjetnost i spomenike, vidjevši priliku da grad dobije vrhunsko umjetničko djelo koje će pridonijeti izgledu i uresu Dubrovnika.

Početkom 1934. godine Strajnić je zamolio znamenitog slovenskog arhitekta Josipa Plečnika da izradi rješenje spomen-križa na Srđu. U ožujku 1934. Plečnik mu je dostavio tri rješenja. Iako su isprva dubrovački biskup Josip Carević i Popovski zbor uvrstili Plečnikov prijedlog drvenog križa u uži izbor, na kraju su se ipak priklonili drugom rješenju koje je na Spasovo 1935. svečano postavljeno, piše Patricija Veramenta.

KLK u Dubrovniku 2025. / Foto: Angelina Tadić

Darivanje zemljišta i protivljenje susjeda

Tadašnji dubrovački biskup Carević želio je trajno obilježiti Svetu godinu Otkupljenja koju je 1933. godine bio proglasio papa Pio XI. Odlučio je, zajedno s bratovštinom Popovskoga zbora (svećenička bratovština sv. Petra), pokrenuti akciju da se na brdu Srđ podigne križ u trajni spomen na tu obljetnicu.

Križ je trebao biti postavljen na zemljišnoj čestici koju su Popovskom zboru ustupila obitelj Paskojević s Bosanke, a molba za gradnju je predana općinskoj upravi 10. veljače 1934. godine.

Izgradnji su se suprotstavili međašnici (susjedi) parcele predviđene za križ, navodeći razne protivne razloge, a prema zakonu trebalo je ishoditi još niz odobrenja od Vojne uprave, Zetske banovine i tadašnjega Ministarstva građevina.

križ na Srđu / Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

Žrtva „projektiranja na daljinu“

Prvi je projekt jednostavnoga križa kritizirao dubrovački konzervator Kosta Strajnić žaleći se na ignoriranje konzervatora u postupku izdavanja građevinskih dozvola. Glavni problem je vidio u jednostavnom oblikovanju križa i njegovim nespretno odmjerenim proporcijama te se na zamolbu biskupa Carevića očitovao da nema ništa protiv gradnje, ali da nacrt mora imati više umjetničkog izražaja. U pismu biskupu Strajnić je predložio je tada iznimno poznatog arhitekta Plečnika iz Ljubljane kojeg je zamolio da izradi skice križa spomenika. Plečnik je, kao jedan od najpoznatijih arhitekata srednje Europe tog vremena, uskoro poslao idejne varijante za oblikovanje spomen-križa, no do konačne izvedbe nije došlo.

U okviru manifestacije „Kršćansko lice kulture 2025.“ održano je predavanje „Izgradnja Spomen-križa na Srđu 1933. – 1935. godine“. Povjesničar umjetnosti i konzervator dr. sc. Antun Baće koji je istraživao ovu temu, među ostalim i doktorskoj disertaciji, govorio je o okolnostima koje su prethodile izgradnji križa na Srđu 1935. godine.

maketa križa na Srđu / Foto: Angelina Tadić

Zaključio je da se čini da  je „veliki slovenski majstor postao žrtva projektiranja na daljinu“. Izgleda, naime, da je Plečnik kod izrade projekta previdio funkciju i smještaj spomen-križa u realnome prostoru, jer se ovaj križ postavljen iznad grada na 400 metara visine ipak ponajviše doživljava kao znak u cjelini krajolika i – iz daljine.

Nasuprot tomu, Plečnikove umjetničke kompozicije čitljive su samo s manje udaljenosti: predviđeno bogatstvo tekstura, raznovrsnost materijala, kvalitetni umjetnički i obrtnički detalji na velikoj bi udaljenosti potpuno izgubili na čitljivosti i željenome značenju. A prepoznavši taj problem mladi je Vernazza ponudio vrlo pročišćeno, jednostavno i dobro proporcionirano rješenje spomen-križa koje je u osnovi zadovoljilo glavnu postavku ideje, a to je jasna čitljivost znaka spomenika s velike udaljenosti.

Tko je autor?

Na koncu, dubrovački biskup i Popovski zbor, unatoč zasigurno intenzivnom zalaganju Koste Strajnića, nisu prihvatili Plečnikov prijedlog spomen-križa na Srđu kao izvedbeno rješenje. Priklonili su se onom prvom, čiju je dokumentaciju izradio i ovjerio ovlašteni građevinski inženjer Silvije Sponza, za koji su sav onodobni tisak i prigodne tiskanice vezane za postavljanje spomen-križa napisali da je autor njegova oblikovanja Dubrovčanin Ugo Vernazza.

Čak i fotografija makete pokazuje da je u desnom kutu na dnu baze križa bilo njegovo ime – vjerojatno kao autora rješenja. Međutim, prigodom obnove spomen-križa, koji je bio jako oštećen u agresiji na Dubrovnik 1991./1992. godine, kći ing. Sponze, Ljubica Sponza-Perković, obznanila je u tisku da je autor idejnog rješenja križa njezin otac, a da je građevinski tehničar Ugo Vernazza bio tek zaposlenik Sponzina tehničkog biroa u Dubrovniku. Vernazza je zasigurno izradio projektnu dokumentaciju i maketu križa, kao što je izradio i projekt Plečnikova rješenja.

Čija je ideja realizirana i danas je otvoreno pitanje. Poznavajući prilike, moglo bi se naslutiti da je nastala u krugu predstavnika svećenstva i nekolicine Dubrovčana, te Sponzina ureda tj. Uga Vernazze.

Carevićev izvještaj Svetoj Stolici o peripetijama

Sam biskup Carević navodi u izvještaju Svetoj Stolici da mu je trebalo mnogo napora i muke da podigne taj prepoznatljivi znak. Bilo je mnogo protivnika te zamisli, kako u gradu tako i u strukturama ondašnje državne vlasti. Zato je spomen-križ svečano postavljen i blagoslovljen tek dvije godine poslije jubilejske godine, na Uzašašće Gospodinovo 1935. Izrađen je od hvarskog kamena uz svesrdnu materijalnu pomoć dubrovačkog puka.

Na Duhovski ponedjeljak, 10. lipnja iste godine, uz svečano sudjelovanje brojnih svećenika i vjernika, biskup Carević blagoslovio je taj prvi spomen-križ na Srđu koji je ostao netaknut sve do Domovinskog rata.

Biskup Carević / Foto: Foto: Dubrovačka biskupija

Rušenje u ratu, obnova i blagoslov sv. Ivana Pavla II.

Križ su agresori srušili 6. prosinca 1991. No, već nakon nekoliko dana hrvatski branitelji podigli su drveni križ sastavljen od nekoliko dasaka.

Zahvaljujući tadašnjem dubrovačkom biskupu Želimiru Puljiću, novi je križ 12. listopada 1997. blagoslovio umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić.

Ostatke srušenog križa blagoslovio je 2003. na misi u Gružu papa Ivan Pavao II. Potom su ugrađeni u nove crkve i oltare u Dubrovačkoj biskupiji. Time se opet potvrdilo da kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

„Križ je uzdignut, Isus se proslavio po križu“, rekao je sadašnji dubrovački biskup Roko Glasnović sjećajući se 90. obljetnice postavljanja križa i 80. godišnjice ubojstva biskupa Carevića.

„I naš križ postaje otkupljen ako se približimo Isusu. Sami nemamo snagu i moć, ali ima on, Božji sin koji je postao čovjekom da mi ljudi postanemo božanski. Preko trpljenja i Pashe do pashe (prijelaza). Kao što je zmija spašavale Izraelce u Starom zavjetu, nas spašava križ. Zato kažemo:

Zdravo križu, nado jedina!“