Došašće ili advent vrijeme je pripreme za Božić, dolazak i rođenje Isusa Krista. Počinje četiri tjedna prije Božića.

Hrvatska tradicijska kultura, koja je zbroj svih tradicijskih običaja koji nastaju, izvode se i funkcioniraju u hrvatskom kulturnom prostoru, bogata je prebožićnim i božićnim običajima. Hrvati su od samoga početka kršćanskog življenja imali Božić u svoj punini sadržaja s brojnim simbolima, odnosno božićnom tradicijom u kojoj svjetlost, zelenilo, darivanje i mnogo drugih elemenata čine božićni ugođaj. Prvi predbožićni blagdan je onaj sv. Lucije, 13. prosinca, kao izravno predbožićno vrijeme, koje se u narodu određuje pojmom „brojanica” ili „dvanaestodnevnica” jer se njime odbrojava 12 dana, od Sv. Lucije do Božića. Na taj se dan obično sije i božićna pšenica. Više o običajima pročitajte OVDJE.

Adventski vijenac – značenje i povijest

U široko prihvaćenim pučkim običajima adventskog vremena u novije vrijeme, neizostavan je i adventski vijenac. U antičko vrijeme, vijenac je predstavljao znak pobjede, a u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivena spasenja. Čine ga dva temeljna simbola, krug – simbol vječnosti kao najsavršeniji geometrijski oblik, bez početka i bez kraja te svijeće, odnosno svjetlost, kao simbol pobjede nad tamom, odnosno zlom.

Vijenac može biti načinjen od različitog zimzelenog raslinja koje predstavlja neprekinuti ciklus života. Božikovina i tisa simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad progonom i patnjom, a cedar snagu i ostvarenje. Božikovina ima posebno značenje u kršćanstvu, njeni bodljikavi listovi podsjećaju na Kristovu krunu od trnja. Orasi, sjemenke mahuna te češeri bora koji se koriste za dekoraciju vijenca, simbol su života i uskrsnuća.

U došašću, zanimljiva je i simbolika boja. Primjerice u liturgiji adventskoga vremena prevladava ljubičasta, kao pokornička boja (nekada se tijekom došašća prakticirao post). Također, kao izraz pokore i duhovne pripreme za blagdan Božića, vjernici kroz četiri tjedna pohode rane mise koje se nazivaju zornice. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi, apri tome je važna budnost i otvorenost i očiju i srca.

Suvremeni vijenci imaju svijeće različitih boja, a običaj dopušta i korištenje bijelih svijeća. Tradicionalno se na vijenac stavljaju tri ljubičaste i jedna ružičasta. Također, ljubičasta je i boja svećeničke misne haljine tijekom adventa.

Kako je u HKR-ovoj emisiji “Sutra je dan Gospodnji” objasnio fra Anto Barišić, župnik župe sv. Ivana Pavla II. u Petrinji, četiri svijeće označavaju četiri nedjelje došašća.

“Svijeće mogu biti simboli i četiri godišnja doba, ali nam u povijesti spasenja mogu govoriti i o stvaranju, utjelovljenju, otkupljenju i kraju. Prva svijeća označava sliku proroka, a prorok nas poziva na budnost i na bdijenje, na nadu. Druga svijeća naziva se Betlehemska svijeća ili svijeća mira. Isus kad dolazi među apostole govori im: ‘Mir vama’. Pozvani smo tijekom došašća nositi svuda mir.

Treća svijeća je pastirska koja nas poziva na radost jer smo pozvani nositi Radosnu vijest među ljude. Zadnja svijeća predstavlja ljubav. Na kraju došašća osjeti se ljubav jer se radujemo Božiću”, poručio je fra Anto.

Značenje svijeća na adventskom vijencu

Prve nedjelje došašća pali se prva ljubičasta svijeća, svijeća nade. Nazivaju je još i postilica ili proročanska u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorokovao Kristovo rođenje.

Druga ljubičasta svijeća, Betlehemska svijeća ili pomirilica simbolizira Kristove jaslice, predstavlja ljubav i pali se druge nedjelje adventa.

Na polovini došašća, treće nedjelje, pali se ružičasta ili pastirska svijeća, koja simbolizira radost zbog Božića koji se bliži.

Posljednja ljubičasta svijeća ili anđeoska svijeća, pali se četvrte nedjelje, a simbolizira ljubav.

Neke inačice adventskog vijenca imaju i petu, bijelu svijeću, simbol Kristove bezgrešnosti, a tradicionalno se pali na Badnjak ili Božić.

Prvi adventski vijenac, u obliku kakvoga poznajemo, nastao je 1839. godine u Hamburgu. Načinio ga je evangelistički pastor Johann Hinrich Wichren, osnivač doma za siromašnu djecu. Želeći djeci slikovito pojasniti isčekivanje Božića, konstruirao je drveni krug od kotača zaprežnih kola na koji je postavio 19 malih crvenih svijeća i 4 veće bijele svijeće. Svaki dan palili bi jednu malu crvenu svijeću, a nedjeljom veću, bijelu. Vijenac (odnosno kotač) se kroz vrijeme modificirao i ukrašavao zimzelenim grančicama, a s vremenom drvo je u potpunosti zamjenjeno zimzelenim granjem.