Nakon godina borbe i moralnih neuspjeha Augustin je kapitulirao; prepustio se poticajima Duha Svetoga i krstio ga je sveti Ambrozije u Milanu, uz njegovu majku svetu Moniku. U svom kapitalnom književnom djelu Ispovijesti, Augustin je ustvrdio ono što je središnja srž ovog kratkog članka: “O Gospodine, stvorio si nas za sebe, i nemirno je srce naše dok ne počine u Tebi".

Neposredno prije svog posljednjeg Uskrsa na zemlji, Pier Giorgio napisao je dugo pismo svom najboljem prijatelju, Marcu, i završio ga ovom prekrasnom željom: „Šaljem ti svoje najbolje želje, radije samo jednu, ali vjerujem da je to jedina želja koju pravi prijatelj može učiniti dragom prijatelju, a to je: Mir Gospodnji.

"Budi ti onaj koji će prekinuti taj lanac zla. Budi ti onaj koji će stati na kraj mržnji i pružiti ruku. Ma što god ostali mislili o tebi nemoj sudjelovati u zlu. Možda baš tebe Bog odabire da započneš novu stranicu oko nezdravih odnosa u svojoj obitelji. Budi promjena, budi svjetlo, budi Kristova ruka, budi onaj koji će zaustaviti zlo i posvjedočiti dobrim djelima", piše fra Marin Karačić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Duša, dakle, kao i tijelo, ima potrebu za tišinom, koja je neophodan uvjet za prisjećanje i kontemplaciju. Ovakva tišina znači i stvarni prestanak svih ometajućih prizora, zvukova, percepcija; kao dio svoje suštine pretpostavlja stvarno fizičku tišinu (proturječnost u riječima, ali ne i u idejama) koju zahtijeva nekoliko minuta dnevno, ili barem s vremena na vrijeme tijekom tjedna: jer šutnja je majka misli.

Kad je započeo rat u Afganistanu, sv. Ivan Pavao II. pozvao je svjetske vođe da iskorijene uzroke terorizma.

Jeste li ikada razmišljali o tome kako je Isus uživao u prirodi? Kako možemo najbolje iskoristiti posljednjih nekoliko dana odmora?

Svaki aspekt našega života trebao bi biti ispunjen Isusovom prisutnošću. Isus nije došao samo zato da nas nauči kako se ponašati, već da ispunjava čitav svoj život svojom prisutnošću.

Često dosada ima negativnu konotaciju i radije bismo je izbjegli.. Ali što ako sadrži lekciju koja nam je potrebna za sretan život? Naša dosada je nusprodukt našeg odvajanja od svijeta oko nas. Više nam nije zadovoljstvo slušati ptičju pjesmu i osjećati zadovoljstvo dubokim udahom.

"Neka kažu da sam staromodan. Da ne razumijem što je pravi život. Ne razumiju oni što to znači ne okretati se kako vjetar puše. Uvijek ostati negdje po strani. I uživati u malim stvarima daleko od buke svijeta."

Koliko smo puta pobjegli s Kalvarije, umjesto da smo slijedili Isusa do križa? Koliko smo puta bili ovce koje se razbježe, umjesto da ostanemo s pastirom? Toma Akvinski kaže: "Bilo je potrebno reći učenicima "Mir Vam" jer je njihov mir bio narušen na mnogo načina." Isus neprestano stoji među onima koje voli i svojim milošću pruža im mir.