1. Mir je uvijek moguć ako ga se iskreno želi.

Da bi se mir mogao graditi na temeljima pravde i istine, treba ga, prije svega, isprositi od Gospodina. (…) Molitvu, međutim, mora pratiti velikodušno nastojanje ljudi dobre volje. Treba promicati kulturu mira, koja se nadahnjuje osjećajima snošljivosti i opće solidarnosti.

Ta kultura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Ona je kadra odgojiti velika i plemenita srca, koja znaju da se rane uzrokovane mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja tražiti i dati, poniznom i nesebičnom velikodušnošću.

Bez te kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih primirja.

Govor na svečanosti dočeka u Međunarodnoj zračnoj luci u Zagrebu

2. Dragi svećenici i dragi redovnici, kardinal Alojzije Stepinac, čiji zemni ostatci počivaju u ovoj katedrali, često vas je nazivao „zjenicom svojih očiju“. I dobro je govorio, jer ste upravo vi u središtu skrbi Crkve, budući da o vašoj službi umnogome ovisi njezino djelovanje u svijetu. (…)

Potrebni ste ne samo Crkvi nego i društvenoj zajednici. (…) Doista, današnji čovjek, iako to može drukčije izgledati, osjeća u sebi na osobit način, živu potrebu za Bogom. Samo materijalna dobra nisu dostatna. Srce je čovjekovo nemirno i u neprestanom traženju onoga što može dati smisao i vrijednost ljudskom životu. Svećenici su potrebni svijetu, jer je Krist potreban svijetu. Bogu posvećene osobe potrebne su, jer čovjek mora biti neprestano pozivan na duhovne i vječne vrijednosti.

Budite uvijek duboko uvjereni da budućnost Crkve velikim dijelom ovisi o svetim svećenicima i redovnicima, zaljubljenima u Krista i punima žara za brata čovjeka; svećenika i redovnika koji su jedno srce i jedna duša sa svojim biskupima i svojom subraćom; svećenika i redovnika koji studijem i molitvom produbljuju riječ Božju, da bi iz nje crpli pomoć i svjetlo za svoj Bogu posvećeni život i svoje svakodnevno pastoralno djelovanje.

Govor svećenicima, sjemeništarcima, redovnicima i redovnicama u zagrebačkoj katedrali

3. Drage sestre, dobro poznajem vaše radosno svjedočenje ljubavi prema Isusu Kristu i prema braći ljudima. Poznate su mi vaše nade kao i vaši problemi i sve vaše patnje. Veoma cijenim vaše djelovanje u župama, gdje radite kao katehistice, sakristanke, orguljašice. Cijenim vaš rad s djecom i sa starcima te vašu službu u bolnicama.

Pozivam vas: ustrajte radosno u evangelizaciji i u svjedočenju ljubavi. Gospodin je s vama i služi se i vašim radom, koliko dragocjenim toliko skrovitim, da bi nastavio svoje djelo spasenja među narodima ove, Njemu tako drage Zemlje. (…)

Drage redovnice u klauzuri, ostanite vjerne svojoj izvornoj karizmi. Vi ste kontemplativna duša Crkve: ustrajte u pozivu da budete budni čuvari Apsolutnog, stalno u dijalogu s Bogom, da biste mu prikazivale „radosti i nade, tuge i tjeskobe današnjega čovjeka“ (Gaudium et Spes, l.), te isprosile milosrđe i oproštenje koje treba razliti na toliku braću i sestre u nevolji.

Hrvatskom svećenstvu i redovništvu i cijelomu hrvatskom narodu veoma su potrebne vaše molitve i vaše svjedočenje potpunim predanjem života koji sve stavlja na kartu vječnosti.

Govor svećenicima, sjemeništarcima, redovnicima i redovnicama u zagrebačkoj katedrali

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

4. „Oče naš“ uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje, nego se u svakomu svojem obliku izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti.

Riječ je o društvu, shvaćenom kao jedna velika obitelj, u kojem se pojedinci i grupe, bez ikakve diskriminacije, osjećaju poštovani i voljeni. Ova kultura solidarnosti prenosi se posebno preko iskustava u obitelji. (…)

Nužno je da obitelji postanu istinske „škole ljubavi“: obitelji duboko ujedinjene i otvorene cijelom društvu; obitelji u kojima je ljudski život prihvaćan sa svetim poštovanjem od trenutka začeća i gdje se odgaja za ljubav prema svakom ljudskom biću, bez podjele na prijatelje i neprijatelje.

Propovijed na svečanomu euharistijskom slavlju na Hipodromu

5. Draga mladeži, (…)

Isus Krist je istina koja može dati smisao vašem životu i nadu vašoj budućnosti. (…)

Kada čovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, gotovo se neminovno počinje klanjati ispraznim idolima. Počinje čak i obožavati idola jedne nacije, jedne rase, jedne stranke, da bi potom, u njihovo ime, opravdao mržnju, diskriminaciju i silu. Samo je Bog siguran temelj života i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka.

Predragi, Krist od vas danas traži da odbacite te napasti. Dapače, on vas zove da budete svjedoci i graditelji mira. Prihvatite ovo teško, ali i uzvišeno poslanje. Zato vas poziva da ga susretnete i da ga upoznate, da biste, nakon što uspostavite s njim prisno prijateljstvo, uzmogli navijestiti svima čudesna djela njegove ljubavi.

Nagovor uz molitvu Anđeoskog pozdravljenja na Hipodromu

6. Dragi Hrvati, nakon susreta s vama, još više cijenim vašu kršćansku i građansku zauzetost. U vama sam susreo vjernike snažne u kušnjama i velikodušne u preuzimaju tereta i teškoća tolikih osoba, pogođenih bolnim događajima ovih godina.

Osnaženi iskustvima sazrelima tijekom prošlosti, koja nije uvijek bila obilježena radosnim događajima, pozvani ste danas graditi bolju budućnost, aktivno sudjelujući u javnom životu i dajući svoj nezamjenjivi doprinos učvršćenju demokratskog sustava, dobrom funkcioniranju institucija, usavršavanju pravne države. Nikada nemojte zaboraviti da vjera pokazuje svoju plodnost kada je kadra podržavati inicijative dobrote, snošljivosti i opraštanja.

Vaša povijest neka uistinu bude učiteljica sadašnjice. Vaši korijeni sežu u tradiciju dugu više od 13 stoljeća vjernosti evanđeoskim vrednotama. One su donijele, vašim pređima, plodove snošljivosti i razumijevanja, izraženih u poštovanju i suradnji sa susjednim narodima, pa i tada kad se je trebalo boriti da bi vaš narod ponovno postigao samostalnost.

Budite na visini tih njihovih primjera. Na to vas potiče sama suvremena povijest i vaše zemlje i Europe.

Govor u zagrebačkoj zračnoj luci prigodom odlaska

7. Kao što su vaši pređi imali snage izdržati sve teškoće utječući se bogatstvu vjere, tako i vi, kršćani Zagreba i Hrvatske, znajte uvijek naći u Kristovoj riječi svjetlost i snagu za građenje svoje budućnosti.

Tu svoju želju povjeravam zagovoru Djevice, koju vi u pjesmi zazivate: „Naša Majko, naša zoro zlata“ – neka Ona prati svaku vašu težnju, neka vas Ona utješi i neka podrži svakog pojedinca na njegovu trnovitom putu.

Neka vas prati i moj blagoslov, koji od srca podjeljujem vama, ovdje prisutnima, vašim dragima i svim sinovima dragoga hrvatskog naroda.

Bog blagoslovio Hrvatsku!

Govor u zagrebačkoj zračnoj luci prigodom odlaska

Svi govori Svetoga Oca dostupni su u cijelosti na stranicama Informativne katoličke agencije.