Započele su prijave za volontersku akciju "72 sata bez kompromisa" koja će se održavati tijekom tri dana, od 17. do 20. listopada, u 11 mjesta. Prema riječima Anamarije Malešević, voditeljice projekta "72 sata bez kompromisa" u Zagrebu, prijave su otvorene do 10. listopada ili do popunjavanja broja potrebnih volontera.

"Za djecu priče su sve. Čarolija, stvarnost – ravnopravna, pa i moćnija od one bolničke. Za njihove roditelje i pratnju, dolazak volontera znači predah, ali i tako potrebno veselje i vedrinu. U dugim bolničkim danima – neprocjenjivo!", naglasila je početkom rujna za Hrvatsku katoličku mrežu Marijana Jergović, predsjednica Udruge "Smiješak za sve" koja je nakon zadnjeg seminara bogatija za 100 volontera.

Ako ste se ikada željeli pridružiti volonterima koji čitanjem priča svakodnevno daruju osmijeh djeci u bolnicama, pred vama je prilika da to i učinite!

Bio sam gladan, i dali ste mi jesti, bio sam beskućnik, i primili ste me, bio sam bolestan i došli ste me posjetiti. Ove riječi iz Matejeva evanđelja svakodnevno žive sestre Misionarke ljubavi iz zagrebačke Jukićeve ulice. Samozatajne redovnice nerado govore o dobru koje čine. Privlačeći dobrotom, oko sebe su okupile brojne volontere, pa smo zahvaljujući liječnici Marici Vujić, koja radi u Sesvetama a volontira kod sestara, u HKR-ovoj radijskoj emisiji "Na valovima dobrote" zavirili u djelić dobra koje čine.

"Jedna volonterka dobila je poziv usred noći. Zvala ju je gospođa kod koje je ona volontirala brinući o njezinom suprugu. Kada je suprug preminuo, gospođa je zavapila preko telefona volonterki i rekla da sada nema nikoga. Ona je zatim otišla kod gospođe u stan, zagrlila ju i plakala s njom", posvjedočila je o potrebi brige za drugoga u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu Olivera Kapetanović, socijalna radnica Udruge La Verna.

Učenici Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici svaki tjedan volontiraju u pučkoj kuhinji kod Misionarki ljubavi u Jukićevoj ulici u Zagrebu.

Misionarke ljubavi u Zagrebu, red koji je osnovala Majka Terezija, svakodnevno hrane više od stotine ljudi u svojoj Pučkoj kuhinji. Stoga im je svaka pomoć volontera potrebna.

"Iskreno, na početku mi je priča o don Boscu išla malo na živce. Pitala sam se zašto se toliko priča o njemu kao da je on toliko bitan. Ipak su meni, Hercegovki, sv. Franjo i franjevci posebna priča. No, malo po malo, don Bosco je kucao na vrata moga srca i nije odustajao od mene. Danas se znam našaliti da je i mene sigurno vidio u snovima", svjedoči Ivana Markić, magistrica teologije.