"Međutim, mi ćemo se često zadovoljavati životom u plićaku jer tu osjećamo sigurnost. Tu smo mi glavni akteri. Plićak nam ne može naštetiti. Mi gospodarimo nad njim. Ali zaboravljamo da je plićak mjesto praznih mreža. Zbog toga je dubina ona gdje bismo trebali poći. Svijetu ne trebaju pametniji, vrjedniji ili ljepši ljudi. Svijetu su potrebni duboki ljudi. Ljudi dubine koji žele biti preobraženi. Ljudi koji su spremni ići u velike dubine, ući preko glave, doći ondje gdje se ne vidi dno i gdje ga ne mogu dotaknuti, vjerovati izvan svog razuma i straha. To je mjesto gdje sam ja danas pozvan ići", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

"Mi smo od Boga primili osobnu iskaznicu koja potvrđuje tko smo, a to je da smo njegovi i da smo građani neba. Bog nas je po krštenju „posvojio“. Postajemo njegova djeca i time i nama govori ove riječi: Ovo je sin moj ljubljeni, ovo je kći moja ljubljena u njemu/njoj mi sva milina. Ovo su riječi potvrde i za nas. Bog i nas potvrđuje i govori da njemu pripadamo i da njemu idemo. Svjedočimo to svakoga dana kako bi se za nas mogla reći ona izreka: Kakav otac, takav sin/ takva kći, jer kad oponašamo Boga tada nam nitko ne može ukrasti naš identitet jer je izgrađen na čvrstom temelju krštenja", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

"Međutim, život je borba koja se sastoji od uspjeha i neuspjeha. Tako je i u duhovnome životu. Pogubno bi bilo ako bismo ostali živjeti samo u neuspjesima. Krist nam je donio svjetlo koje nam pokazuje da nismo gubitnici, već ako idemo s njime postajemo pobjednici nad bitkom koja se vodi", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

"Da bismo mogli ljubiti Gospodina potrebno je nešto puno više od znanja kojega možemo naučiti iz knjiga. Takvo znanje nam je početak hoda s Gospodinom, ali tu ne možemo stati. Ako mislimo da je to sve ono što se od nas traži, onda mu se nećemo nikada dovoljno približiti da bismo ga mogli prepoznati. Zato da bismo mogli ljubiti Boga iznad svega potrebno je da se izdignemo iznad svojih strahova koji su nam najčešća prepreka da upoznamo Boga", vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

"Stoga izazov današnjeg evanđelja nije samo brak i rastava. To je posao ispitivanja vlastitog srca. Isus me želi isprovocirati da zastanem i da imenujem mjesta svoje tvrdoće te postanem otvoren i spreman prihvatiti promjenu dopuštajući Bogu da nas mijenja. U konačnici, da moje srce učini po svome srcu", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman na društvenim mrežama.

U organizaciji Udruge Duhos, a pod vodstvom povjerenika za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije te studentskog kapelana, vlč. Marija Žigmana održan je u subotu, 4. rujna 2021. u poslijepodnevnim satima, u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku - prvi susret za muškarce na temu "Adam – muškarac je upućen na ženu". Nakon uvodne molitve, vlč. Žigman pojasnio je kako je smisao ovih susreta da na temelju primjera biblijskih muževa prisutni muškarci pronađu put po kojemu će pronaći svoj vlastiti identitet.

"Čini mi se kako danas kao prepreka na putu čišćenja srca stoji naš ponos. Onaj stav "tako smo uvijek radili i ne želim nikako drugačije" znači da se zatvaramo tom čišćenju srca. Zbog toga neka nas današnja nedjelja potakne na promjenu našega stava kako bismo odbacili svoje maske i dopustili Bogu da očisti naše srce i tako budemo primjer onih koji su doista zaljubljeni u Isusa. Neka naše čašćenje bude takvo da svoje srce smjestimo u blizinu njegova srca", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman na društvenim mrežama.

"Preporučljivo je da si dozovemo u svijest koga smo primili i na tome mu zahvalimo svojim riječima. Jednako tako možete moliti za sve one koje ste tokom dana susreli, ili ako sudjelujete ujutro na svetoj misi onda za one koje ćete susresti, za sve one koji su se preporučili u vaše molitve, za sve one u potrebi", odgovara studentski kapelan vlč. Mario Žigman na društvenim mrežama. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti.

"U našoj boli Bog nam pristupa poput milosrdnog Samaritanca povijajući naše rane euharistijom i sakramentom pomirenja kako bi nas postavio na svoja ramena i nosio kroz ovaj život. Neka nas današnja riječ nosi na krilima Božje ljubavi koja uklanja strahove koji nas paraliziraju u duhovnom i tjelesnom životu", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman na društvenim mrežama.

"Neka i naša propovijed bude najljepše izrečena djelima ljubavi. Stoga, neka i danas odjekuje opomena sv. Franje u našem srcu: Pazi kako živiš. Ti si možda jedino Evanđelje koje će netko pročitati", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman.