"Međutim, život je borba koja se sastoji od uspjeha i neuspjeha. Tako je i u duhovnome životu. Pogubno bi bilo ako bismo ostali živjeti samo u neuspjesima. Krist nam je donio svjetlo koje nam pokazuje da nismo gubitnici, već ako idemo s njime postajemo pobjednici nad bitkom koja se vodi", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.
Promišljanje nad evanđeljem donosi vlč. Mario Žigman:
Djela, ne riječi
Vjerujem da ste ponekad gledali filmove o super junacima. Siguran sam da ste vrlo brzo pogodili tko je na dobroj strani. U takvim filmovima uvijek se prikazuje borba između dobra i zla. Zapravo, to je slika našega života. Nalazimo se u toj borbi gdje želimo pobijediti ono zlo koje nas pritišće. Svjesni smo toga da u svijetu postoji laž, prijevara, nepoštenje. Nitko od nas ne voli takve stvari. Volimo poštenje, istinu, sklad i želimo pravi život. Ako želite takav život, evo što bih volio da usvojimo iz današnjeg evanđeoskog odlomka. Naš život ima stvarnog neprijatelja, a taj neprijatelj je grijeh.
Naš život ima stvarnog neprijatelja, a taj neprijatelj je grijeh.
Ovu temu borbe dobra i zla Ivan ilustrira kontrastom svijetla i tame. Bog je svjetlo, a grijeh je tama. No, ovdje imamo još jedan kontrast – to je kontrast riječi i djela. Vjerujem da ste se susreli s izrekom: Djela, ne riječi. Želimo naglasiti da nije dovoljno samo govoriti, davati puka obećanja od kojih nema koristi, već je potrebno djelovati u skladu s onime što govorimo. Nitko od nas ne voli takve ljude koji jedno govore, a drugo čine. Tako i naš kršćanski život mora biti više od pukih riječi. Moramo živjeti ono što govorimo.
Želimo naglasiti da nije dovoljno samo govoriti, davati puka obećanja od kojih nema koristi, već je potrebno djelovati u skladu s onime što govorimo.
Zbog čega je danas manjak svećenika i kršćana? Usudio bih se reći da je jedan od razloga taj što smo mi svećenici zakazali. Možda lijepo govorimo, ali svojim životom ne svjedočimo to što govorimo. Međutim, nije tu riječ samo o svećenicima. Zašto su naše crkve sve praznije? Jedan od razloga je upravo taj što kao vjernik, otac, majka ne svjedočim djelima svoju vjeru. Čuo sam jednog kolegu koji je znao reći kako smo danas dobili „mamu taxi“. Mama koja će dijete dovesti u crkvu na misu i otići kući. Poslije mise ponovno dolazi po dijete. Ona će možda govoriti djetetu da treba ići na misu, da treba vjerovati u Boga, ali svojim djelima to ne potvrđuje.
Kada bi Isus danas došao, moguće da bi vam nakon moje propovijedi rekao jednako kao nekoć svojim sunarodnjacima: Slušajte što vam govori, ali se nemojte ravnati po njegovim djelima
Kada bi Isus danas došao, moguće da bi vam nakon moje propovijedi rekao jednako kao nekoć svojim sunarodnjacima: Slušajte što vam govori, ali se nemojte ravnati po njegovim djelima. Negdje sam pročitao parafraziranje jednog citata iz knjige Pisma starijeg đavla mlađem gdje stariji Đavao piše mlađem: zanemari svećenike. Sve ih je manje, ali još uvijek ima uvjerenih. Ne boj se kada pozivaju na obraćenje, to im je posao. No, reagiraj onda kada vidiš da nudi sredstva za borbu protiv napasti i kada svojim životom to svjedoči. Ako smo u zajedništvu s Bogom onda će riječi pratiti i naša djela. Kada Sveto pismo govori o kršćanskom životu, onda kaže da je to hod vjere. Prvi korak u tom hodu je vjera, ali je ključno da shvatimo da je polaganje vjere u Krista samo početak cjeloživotnog putovanja s Bogom. Hodanje uključuje napredak. Kao što kada hodamo ne ostajemo na istome mjestu, tako i u duhovnome hodu ne možemo ostati na istome mjestu. Ne mogu ostati na prvopričesničkoj vjeri. Moja vjera mora rasti.
Moja vjera mora rasti.
Taj duhovni rast nećemo moći postići ako ne budemo slijedili svjetlo koje donosi život. Stoga je pomoć u tome duhovnom rastu da priznamo tko smo. Prvi korak na putu duhovnoga rasta je donijeti odluku da ću se boriti protiv grijeha i da želim slijediti Krista. Živjeti grešnim načinom života i tvrditi da imamo odnos s Bogom je nespojivo. Najtragičnije je kada odustanemo od borbe. Tada smo poraženi i poniženi, a to je ono što Sotona želi. Borba je ključna. U konačnici, život je borba od trenutka začeća do smrti. Pogledajmo u životu sve borbe koje prolazimo. I u duhovnome životu je potrebna ta borba kako bismo pobijedili tamu koja nas uvlači u ponor besmisla.
I u duhovnome životu je potrebna ta borba kako bismo pobijedili tamu koja nas uvlači u ponor besmisla.
Drugo što je bitno jest to da priznamo svoj grijeh. Ako kažemo da grijeha nemamo lažemo i istine Božje nema u nama. Koliko sam puta možda došao na ispovijed i rekao da nemam grijeha. Zamislite da me apostol Ivan ispovijeda. On bi mi tada rekao da lažem i da istine Božje nema u meni. O, kako teške riječi. Zbog toga da bih duhovno rastao moram priznati svoju grešnost i svoj grijeh. Ne smijem ga prikrivati. I naposljetku ti si pobjednik. Nitko od vas nije stvoren kao gubitnik. Ti možeš pobijediti grijeh. Pobjeđujemo ga u sakramentu ispovijedi. Kod nas je često možda taj problem što, kada sagriješimo, odustanemo od borbe i ponovne pobjede misleći o tome kako ćemo opet sagriješiti. Međutim, život je borba koja se sastoji od uspjeha i neuspjeha. Tako je i u duhovnome životu. Pogubno bi bilo ako bismo ostali živjeti samo u neuspjesima. Krist nam je donio svjetlo koje nam pokazuje da nismo gubitnici, već ako idemo s njime postajemo pobjednici nad bitkom koja se vodi.