"Nama se Krist daruje, a mi ga ponekad primamo nedolično, umjesto da s pobožnošću i dubokim strahopoštovanjem primimo Krista na svoju ruku, mi ga, rekao bih hvatamo, gotovo otimamo iz ruku svećenika. Načinimo od svojih ruku prijestolje Bogu znakom križa – znakom pobjede nad smrću. Prijestolje na koje se Bog uspeo da bismo mi živjeli i tako ga dostojanstveno blagujmo. I zaključio bih pitanjem: što bi bilo kada bi nama bilo njegovo Tijelo uskraćeno? Bismo li i mi neutješno plakali ili bi nam bilo svejedno", piše vlč. Mario Žigman na Facebook stranici Duhos Osijek. Objavu prenosimo u cijelosti.

"Postoje situacije našega života koje jednostavno ne možemo tako jednostavno objasniti. Na primjer: možete li objasniti nekome zašto ga volite? Možda možete napraviti popis i reći volim tu osobu zbog toga što je lijepa, pametna, smiješna, dobra, jednostavna, ponizna… Međutim, koliko god riječi iskoristili, što god rekli, ipak će nam nakon nekog vremena ovo zvučati površno jer na dubljoj razini znamo da taj popis čak ni ne odražava, a ni adekvatno opisuje našu ljubav prema toj osobi. Neke stvari poput ljubavi možemo iskusiti, ali ih ne možemo u potpunosti razumjeti, objasniti ili definirati", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Sve dok smo u ovome svijetu Bog je onaj koji nas mora čuvati. Kad bi Bog samo na jednu sekundu otišao od nas, bili bismo izgubljeni. Vidite, grijeh svijeta napada nas izvana, a vlastiti grijeh iznutra. Tome se ne možemo suprotstaviti svojim snagama, jer smo nemoćni, slabi poput djeteta. Zbog toga nas Bog čuva i posvećuje", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Ljubav je žrtva i zahtjeva od nas da prvo pogledamo drugoga, stavljajući njegove potrebe ispred naših. To zahtjeva istinsku žrtvu i nesebičnost. Tako će Ivan Pavao II. reći da nećemo pronaći ljubav bez križa, niti ćemo križ moći nositi bez ljubavi", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Također, sebe preispitajmo gdje smo u svojoj vjeri. Zašto vjerujemo? Znamo li dati odgovor i obrazložiti nadu našega poziva ili vjerujemo jer smo tako naučili, jer su nam vjeru prenijeli naši roditelji? Isus želi da ga osjetimo, dodirnemo i da vjerujemo jer smo se susreli s njime. A kada se s njime susretnemo tada imamo sljedeću dužnost. Da budemo svjedoci toga susreta", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Preispitajmo se u kojim smo to zaključanim sobama svoga života. Koje su to stvari zbog kojih smo zaglavili na istome mjestu? Možda ih se bojimo i izreći jer nas straši sama pomisao na ono s čime se borimo u svome životu. Možda mislimo da nam nitko ne može pomoći. Neka nas to ne straši jer Krist dolazi i kroz zaključana vrata i daje nam svoje svjetlo, daje nam svoj mir. Daje nam hrabrost i snagu", poručuje vlč. Mario Žigman.

"Preispitajmo se danas kakva je naša ljubav prema Bogu i drugima. Je li ona zatvorena u sebe? Ako jest, tada ju pred Gospodinom pročistimo kako bismo ljubili na način kako je on nas ljubio. Tada će i naš ulov biti neočekivan", poručuje vlč. Mario Žigman.

U petak, 26. ožujka 2021. održana je duhovna obnova za krizmanike i mlade župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku pod nazivom „Oprost kao novo stvaranje“ koje je predvodio župni vikar Mario Žigman, povjerenik Ureda za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije i studentski kapelan u Osijeku.

"U Isusovom trpljenju Bog je posvjedočio koliko nas voli. Bog kada trpi i pati zbog nas ljudi, onda možemo reći da je to najveća ljubav koja se očitovala u ovome svijetu. Bog u tome trenutku na očit način pokazuje ono što je apostol Ivan zapisao: Bog je ljubav. Zašto je to Ivan mogao napisati? Jer je bio pod križem i tako se osvjedočio u tu ljubav", poručuje vlč. Mario Žigman.

"I ako nam se čini da je naš život tama i umiranje, ne zaboravite da ono sjeme koje je posijano u zemlju ne vidi rezultate svoga umiranja, ali oni su tu. Tako i mi, ako trenutno ne vidimo rezultate svoga umiranja znajmo da ćemo ih vidjeti u nebu", poručuje vlč. Mario Žigman.