"Stoga izazov današnjeg evanđelja nije samo brak i rastava. To je posao ispitivanja vlastitog srca. Isus me želi isprovocirati da zastanem i da imenujem mjesta svoje tvrdoće te postanem otvoren i spreman prihvatiti promjenu dopuštajući Bogu da nas mijenja. U konačnici, da moje srce učini po svome srcu", piše studentski kapelan vlč. Mario Žigman na društvenim mrežama.
Promišljanje nad nedjeljnim evanđeljem donosi vlč. Mario Žigman:
Pitanje rastave braka pitanje je koje više ili manje pogađa svakoga od nas. Neki se s tim pitanjem bore u svom vlastitom životu, neki su se susreli s tim pitanjem zbog rastave svojih roditelja ili djeteta. Gledamo li statistiku uočit ćemo kako svaki treći brak u Hrvatskoj završi rastavom.
Gledamo li statistiku uočit ćemo kako svaki treći brak u Hrvatskoj završi rastavom.
Po tim podatcima za pretpostaviti je kako svatko od nas poznaje nekoga tko se susreće s ovom agonijom u svome životu. To je stvarnost s kojom se danas sve češće susrećemo i suočavamo. Kada bismo tražili razloge rastave mogli bismo nabrojati mnoštvo čimbenika: ponekad je razvod neophodan, ponekad dođe prebrzo i prelagano, dok neki pribjegavaju rastavi zbog svojega bijega od napornog rada u braku. Međutim, štogod bio razlog rastave on za sobom uvijek nosi duhovnu i emocionalnu tragediju koja u sebi ima duboke i trajne posljedice.
Današnje evanđelje govori da su farizeji došli pred Isusa s tim pitanjem kako bi ga iskušali. Oni već unaprijed znaju odgovor koji je Mojsije propisao. Međutim, Isus niti prihvaća niti odbacuje Mojsijev zakon. On mu daje novo tumačenje i produbljuje ga. Brak i rastava odnose se na odnos čovjeka i čovjeka, te na odnos čovjeka i Boga. Isus ustvrđuje kako je Mojsije donio takav zakon zbog okorjelosti srca. Sveto pismo i Crkva govore da je brak muža i žene sudjelovanje u unutarnjem životu Presvetoga trojstva. To znači da brak odražava jedinstvo kakvo je prisutno u Bogu te jedinstvo koje je Bog uspostavio sa čovjekom. Zbog toga je rastava uvijek bolna. Dok je za farizeje rastava pitanje zakona, za Isusa je ono pitanje stanja srca. U tom smislu rastava nije ograničena samo na oženjene. Rastava je problem svih, bez obzira na bračni status.
Brak i rastava odnose se na odnos čovjeka i čovjeka, te na odnos čovjeka i Boga.
Rastava se događa u svim onim odnosima u kojima smo mi ili drugi postali okorjeli, tvrdoglavi. Okorjelost srca nije samo bračno pitanje. To je i duhovno pitanje jer okorjelost srca odvaja čovjeka od Boga i čovjeka od čovjeka. Okorjelost i tvrdoća srca pravi razdor između muža i žene, braće i sestara, roditelja i djece, siromašnih i bogatih i mogli bismo nabrojati mnoštvo takvih primjera. Dovoljno je okrenuti se oko sebe. Okorjelost srca dovodi nas do toga da nemamo potrebu za drugim. Gdje god postoji podjela i razdvojenost, postoji tvrdoća srca, našega ili tuđeg. A tamo gdje je podjela tamo se Sotona smiješi, jer on je začetnik podjele, on je djelitelj. Tako onda prije nego što se dogodi ovaj izvanjski razvod, on se prvo dogodi u nama. Nije li to ono što vidimo i kada počinimo grijeh. Gdje se rodi grijeh? Zar nije u našem srcu, u našim mislima? Najprije u našoj nutrini, a onda ga tek materijaliziramo.
A tamo gdje je podjela tamo se Sotona smiješi, jer on je začetnik podjele, on je djelitelj. Tako onda prije nego što se dogodi ova izvanjska rastava, ona se prvo dogodi u nama.
Koliko je i danas podjela u našem društvu? Jedni u druge upiremo prstom umjesto da se naučimo poštivati, uvažavati, prihvaćati. Kao da nam je nemoguće prihvatiti činjenicu da postoje oni koji ne razmišljaju kao mi, da postoje oprečna mišljenja. No, ne dopustimo da to bude razlog podjela i optužbi, jer ako gledamo početak Knjige postanka vidimo da tamo gdje je čovjek upro prstom u drugoga (Adam u Evu, Eva u Zmiju), na djelu je bio sam Sotona koji se radovao tom razdvajanju.
Zbog toga, da bismo spriječili taj rastavu, dobro je da ispitujemo i omekšavamo svoja srca, da otkrivamo kako smo postali jedno s Bogom. Isus kaže: Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. Bog nas je pridružio sebi onoga trenutka kada nas je stvarao i nitko nas ne može rastaviti od njega, kako nam kaže Pavao; ni nevolja, ni tjeskoba, ni golotinja, ni pogibao, ni mač, pa ni sama smrt. Ne postoji ništa što nas može rastaviti od ljubavi Kristove. Stoga izazov današnjeg evanđelja nije samo brak i rastava. To je posao ispitivanja vlastitog srca. Isus me želi isprovocirati da zastanem i da imenujem mjesta svoje tvrdoće te postanem otvoren i spreman prihvatiti promjenu dopuštajući Bogu da nas mijenja. U konačnici, da moje srce učini po svome srcu.