Budući da sveci svoju poeziju često usmjeravaju prema Bogu, najbolje je njihove pjesme iščitavati kao molitvu. Upoznajmo nekoliko svetaca koji su za života bili i veliki pjesnici.

Sv. Toma Čelanski piše da je sv. Franjo po taštini nadmašio sve svoje vršnjake. Bog ga nije stvorio besprijekornim niti svetim. Njegove izvrsne ljudske osobine bile su u suprotnosti s jednako velikim ljudskim manama. Ipak, proučavao je sebe neobičnim intenzitetom, a njegov će se prvi učenik iznenaditi kad ga vidi kako provodi noć pitajući se zabrinuto: "Tko si ti, Gospodine? A tko sam ja?"

Kad je svetac saznao za ozbiljne nesuglasice između biskupa i gradonačelnika, dodao je stih u Pjesmu brata Sunca: "Hvaljen da si, moj Gospode, za one koji praštaju iz ljubavi Tvoje i podnose slaboće, boli i nevolje svoje; blago onima što pretrpe u miru, jer Ti ćeš ih, Višnji, okruniti na svom piru!"

"Svaki odlazak u Asiz za nas franjevce znači povratak na izvore, povratak onoj snazi, onom prvotnom nadahnuću koje nas je utemeljilo i koje drži veliku franjevačku obitelj već 800 i više godina", rekao je u emisiji Put pod noge fra Jure Šarčević vodeći nas kroz mjesta u kojima je živio i djelovao 'asiški siromašak'.

„Ljubav nije ljubljena“ je bol koju je živio sv. Franjo Asiški, ožalošćen zbog neprihvaćanja, odbijanja Isusa Krista koji je svoju ljubav za čovjeka potvrdio do smrti na križu. Tragom te misli, mogli bismo reći da „Crkva nije ljubljena“ - shvaćena, doživljena, bol je koju osjeća fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu, fra Andrija razlaže značenje otajstva Crkve. Potiče da se preispita vlastita ucijepljenost u stvarnost Crkve i bude zahvalan za taj dar „majčine utrobe“ koja nas nosi i preporađa za Kraljevstvo nebesko.

"Sv. Franjo na početku čini ono što u tom trenutku razumije. Kada mu Bog kaže da ode i popravi Crkvu, on odlazi i popravlja crkve po asiškoj dolini. Franjo vrlo brzo shvaća da Gospodin zapravo želi da on prvo mijenja sebe odnosno da dopusti Bogu da ga mijenja. U tome je ključ", rekao je provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te župnik Župe sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu fra Tomislav Šanko, OFM, govoreći o životu sv. Franje Asiškoga.

Znak tau mnogi nose oko vrata, no mnogi ne znaju što on predstavlja i zašto je baš sv. Franji bio najdraži znak. Donosimo vam pojašnjenje ovoga znaka.

Crkva 4. listopada slavi blagdan sv. Franje Asiškoga. U franjevačkim crkvama to je svetkovina koja počinje već na uočnicu, obredom preminuća sv. Franje, odnosno obredom koji se naziva Transitus (hrv. prijelaz).

Gradnja sadašnje bazilike započela je 1569. upravo zbog toga što su fratri htjeli zaštititi malenu crkvicu koja kroz povijest vjerojatno ne bi ostala netaknuta. Sama crkvica se danas nalazi unutar velike trobrodne bazilike. Odiše jednostavnošću i poniznošću svetoga Franje. Unutrašnjost bazilike ukrašena je djelima brojnih poznatih autora iz različitih vremenskih razdoblja.

Sveti Franjo Asiški 1216. izmolio je za čitav svijet milost potpunog oprosta na svetkovinu Gospe od Anđela 2. kolovoza. Što to znači za Crkvu i svijet, objasnio je za Hrvatsku katoličku mrežu fra Mate Bašić.