"Franjo je prvi svetac koji je „dobio“ stigme i prva osoba kod koje ih je Crkva prepoznala kao autentične. Biti izabran i na taj način svjedočiti Krista velika je stvar, ali za mali broj ljudi i one koji su zaista svetoga života. Ali ako ste mislili da Bog za vas nema spremne „stigme“ u svom ormariću, i da je to za neku svetačku elitu, grdno se varate. Donosimo dobre vijesti!", piše fra Benjamin Milković.

Jakoba je ostala zapažena zbog svoje plemenitosti i svetosti. Ona i sv. Franjo Asiški bili su istinski prijatelji preko deset godina. Oboje, i Franjo i Jakoba, imali su veliku i snažnu ljubav prema Kristu i to je bio temelj njihova vjernog i srdačnog prijateljstva. Franju je nju nazivao "brat Jakoba" jer je o njoj razmišljao kao o jednom od svoje braće.

Sveti Franjo Asiški je bio u stanju dignuti pogled iznad grijeha nekog određenog svećenika, redovnika ili biskupa do značenja službe koju je ta osoba vršila. Franjo je znao da su svećenici zaređeni da posvećuju euharistiju i dodjeljuju sakramente.

"Svevišnji slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savršenu ljubav, smisao i spoznaju Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinsku volju". Što znači ta molitva? Što je tražio mladi sv. Franjo Asiški? Što nama danas znači moliti istim riječima?

Položaji moći i ovlasti donose veliku odgovornost pred Bogom. S ovakvim odgovornostima dolaze i velike opasnosti za našu dušu. Nemamo svi mogućnost davanja odgovornosti drugome, ali možemo shvatiti da sav autoritet dolazi od Boga i djelovati shodno tome. Primjer sv. Franje Asiškoga može nam pomoći u tome!

Gorljiva ljubav sv. Franje Asiškoga prema Gospodinu osobito se očitovala u štovanju Presvetog sakramenta. To pokazuje njegova čuvena oporučna molitva sa smrtne postelje. “Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama diljem svijeta, i blagoslivljamo te, jer si po svom Svetom križu otkupio svijet.”

Nakon što je bogat mladić odbio Kristov poziv da sve rasproda, razdaje siromasima i slijedi Krista, Isus je rekao: “Kako je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz uši iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje!” Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?” A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu” (Lk 18, 24-27). Život sv. Franjo tek je jedan primjer istinitosti Gospodinove gornje tvrdnje.

Budući da su sveci po Kristu pobijedili grijeh, mogu pomoći i nama u našim borbama. Oni među nama koji posebice štuju sv. Franju imaju osobu koja je već prije nas vodila mnoge jednake bitke protiv zla i pobjeđivala je u Kristu. Franjo je živio u drugo doba, ali njegove su kušnje bile jednake našima.

Dok promatramo križ vidimo istodobno beskrajnu ljubav i beskrajnu patnju. Trpljenje nije dakako predmet naše ljubavi. Zapovijeđeno nam je da ljubimo Boga i našeg bližnjeg kao same sebe. Nije nam zapovijeđeno da ljubimo patnju. Čemu onda patnja?

Sv. Franjo je shvatio da često činimo dobra djela iz samoljublja, čak iako mislimo da ih činimo iz ljubavi. Čini se da nam samo treba odobravanje svijeta i dobar izgled. On je poučavao svoju braću da bez poniznosti nijedna krepost nije Bogu prihvatljiva.