Sveti Franjo Asiški je bio u stanju dignuti pogled iznad grijeha nekog određenog svećenika, redovnika ili biskupa do značenja službe koju je ta osoba vršila. Franjo je znao da su svećenici zaređeni da posvećuju euharistiju i dodjeljuju sakramente.
“Jednom kada je Franjo došao u Imolu, grad u pokrajini Emiliji Romagni, predstavio se biskupu tog područja, i zatražio dozvolu da propovijeda. Biskup mu je rekao: ‘Dovoljno je brate da ja propovijedam svom narodu’. Pognute glave, sv. Franjo je skrušeno izašao i za kratko vrijeme se vratio. Biskup mu zatim reče: ‘Što želiš brate? Što ti sada treba?’
A sv. Franjo reče: ‘Gospodine biskupe, ako otac istjera svoga sina na jedna vrata, on se mora vratiti na druga’. Skršen njegovom poniznošću, biskup ga je zagrlio sa sretnim izrazom lica i uzvratio: ‘Ti i sva tvoja braća smijete ubuduće propovijedati u mojoj biskupiji s mojom općom dozvolom, jer ste to zaslužili svojom svetom skrušenošću’ (Drugi život sv. Franje od Tome Čelanskog, poglavlje CVIII).
Je li Franjo promatrao Crkvu kroz ružičaste naočale?
U naše doba čujemo ponekad u Crkvi mrmljanje protiv svećenika i biskupa. Dobro je znati da nema povijesnih zapisa koji bi posvjedočili kako je Franjo govorio protiv svećenika i to u doba kada su mnogi bili upleteni u neke vrste skandala koji i danas potresaju Crkvu. Je li Franjo promatrao Crkvu kroz ružičaste naočale? Ili se radije usredotočio na nešto drugo, a ne na grijehe nekih njenih predstavnika?
Sveti Franjo je bio u stanju dignuti pogled iznad grijeha nekog određenog svećenika, redovnika ili biskupa do značenja službe koju je ta osoba vršila. Franjo je znao da su svećenici zaređeni da posvećuju euharistiju i dodjeljuju sakramente.
Franjin pogled počivao je na Kristu, ne na prelatu!
Grijeh svećenika ne ugrožava važenje sakramenta. Većina nas teško razdvaja grješnika od sakramenta. Franjo je očito vidio razliku jer Krist je darovao sakrament, putem svećenika. Franjin pogled počivao je na Kristu, ne na prelatu.
U ovom dirljivom događaju vezano za biskupa Imole, Franjo je očito osjetio nutarnji Gospodinov poticaj da propovijeda u tom gradu. Međutim, Franjo nikada ne bi propovijedao niti bi dozvolio svojoj braći da propovijedaju bez biskupove dozvole. Kada je biskup Imole uskratio dozvolu, Franjo je prihvatio njegovu odluku.
Nemojmo se obeshrabriti kada otkrijemo da su drugi manje savršeni!
Međutim, vratio se žaliti se na nju, i to kako skrušeno! Uživio se u ulogu sina koji govori svom ocu, priznajući tako biskupovu vlast nad sobom. Dirnut Franjinom skrušenošću biskup je promijenio mišljenje. Ovo je savršena lekcija za sve pokajnike. Trebamo poštivati i slušati našu Crkvu i njene predstavnike.
Ne treba prihvatiti grijeh, ali treba poštivati službu. Usmjerimo stoga svoje oči na Krista koji je djelovao i uvijek će djelovati kroz Crkvu i vodit će ju. Samo su Krist i naša Gospa savršeni. Nemojmo se obeshrabriti kada otkrijemo da su drugi manje savršeni. Nastojmo zato sami postati savršeniji moleći za spasenje svih ljudi.